Roditelji se ponekad boje da nisu u stanju duhovno voditi svoju obitelj. Međutim, prava istina je… Kada počinjemo raditi na sebi i popravljati se na određenim područjima, donosimo mnogo roda. Čak i na onim mjestima na kojima nismo ni znali da nešto dozrijeva

Foto: Pixabay

Dok ovo pišem, stalno mislim o tome kako smo se znali osjećati uplašeno i nemoćno, bojeći se da nismo u stanju duhovno voditi svoju obitelj. Bili smo zabrinuti što nemamo dovoljno znanja, nismo dovoljno učili, nemamo dovoljno autoriteta, ne možemo odgovoriti dovoljno dobro na njihova pitanja.

Sve što moraju vidjeti na vama jest da ste promijenjeni otac, promijenjena majka – netko tko se trudi najbolje što može

Međutim prava je istina da vaša djeca ne trebaju sveznajućeg roditelja, neku vrstu hodajuće biblijske konkordancije ili enciklopedije, koji sve vidi, sve zna, na sve ima odgovor. Sve što moraju vidjeti na vama jest da ste promijenjeni otac, promijenjena majka – netko tko se trudi najbolje što može, predaje se vodstvu Duha Svetoga i tko se u svojem nesavršenstvu prepušta u Isusove ruke svakog dana. (…)

Ja sam govorio bez prestanka, a oni su samo potvrđivali. A onda su rekli: „Znaš li što već primjećujemo da činiš drugačije?“

Kad sam prvi put podijelio svoje iskustvo sa svojom djecom, trudio sam se najbolje što sam mogao objasniti im što mi je Gospodin pokazao o meni, što sam htio promijeniti i ispraviti na sebi, što sam htio učiniti kao odgovor na taj izljev duhovne spoznaje koja mi je dana – stvari poput provođenja više vremena u čitanju Biblije, slobodnijeg dijeljenja svoje vjere s ostalima, nastojanja da budem bolji vođa svoje obitelji kao muž i otac. „Pa to je sjajno, tata; to je lijepo, tata“, bile se su njihove reakcije. Ja sam govorio bez prestanka, a oni su samo potvrđivali.
A onda su rekli: „Znaš li što već primjećujemo da činiš drugačije?“
„Ne, što?“ Bilo me je gotovo strah pitati. Nevjerojatno je da su oni od svih ciljanih promjena koje sam si zapisao i nastojao provesti primijetili jednu stvar o kojoj ja nisam ni razmišljao niti uopće na nju pomislio.
„Primijetili smo da si počeo pjevati u crkvi“, rekli su.
„Ha?“
„Prije nisi baš običavao pjevati za vrijeme bogoslužja. Samo si stajao i šutio. Ali sada pjevaš. Sav se uživiš. To smo primijetili.“

Zbilja ne znam što su oni to primijetili. Nisam uopće nikada obraćao pozornost na to pjevam li ili ne u crkvi. A ako oni ono što ja izvodim zovu „pjevanjem“, onda jamačno ni ne znaju puno o tome što je pjevanje.
Ali tako Bog djeluje. Kada počinjemo raditi na sebi i popravljati se na određenim područjima, donosimo mnogo roda. Čak i na onim mjestima na kojima nismo ni znali da nešto dozrijeva.

Iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?“ autora Terencea Chatmona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu po sniženoj cijeni od 45 umjesto 90 kuna možete nabaviti u našim akcijama, ovdje.