Foto: Shutterstock
Već smo naučili da su naši snovi povezani s emocijama koje doživljavamo po danu. Bilo da ih aktivno proživljavamo, bilo da ih nesvjesno potiskujemo, naši istinski osjećaji dolaze na svjetlo po porukama koje naše srce prima po noći.
Tako je i kod djece.
Previše noćnih mora
Jedan od razloga zašto djeca imaju takve intenzivne snove jest taj što imaju isto tako intenzivne osjećaje tijekom dana. Tko nije vidio četverogodišnjaka kako u trenu od gorka razočaranja prelazi u najveće moguće veselje? Ako jednu stvar djeca čine naročito dobro, to je onda izražavanje emocija. Dobar, loš, ružan – sve oni to povezuju sa svojim osjećajima i to niti ne pokušavaju sakriti ili potisnuti.
„Ako odmah ne prestaneš, dat ću ti razlog za plakanje.“
No tu nastupamo mi, „zreli“ odrasli. Koliko smo često čuli kako odrasli prekoravaju svoju djecu zato što plaču, riječima: „Ako odmah ne prestaneš, dat ću ti razlog za plakanje.“ A što s „iracionalnim“ strahovima koje djeca imaju, a koje se lako može krivo razumjeti i omalovažiti: „To je bio samo film, nemaš se čega bojati“, ili: „Prevelik si da bi se još uvijek bojao mraka.“
Nadam se da većina nas ne postupa na takav način sa svojom djecom. Moramo biti svjesni koliko su osjetljiva njihova srca. Njihov duh je također osjetljiv i ono što upijaju u svojim ranim godinama oblikuje njihov doživljaj svijeta za cijeli život. Istraživanja pokazuju da ono što djeca prime do sedme godine života doslovce određuje njihove živote više od svega što će poslije uslijediti.
Umjesto omalovažavanja njihovih strahova te njihovih briga i muka, moramo ih saslušati i iskazati im uvažavanje
Zato je važno čuvati to posebno vrijeme njihova djetinjstva. To zahtijeva poštovanje i uvažavanje njihova duha, srca i osjećaja. Umjesto omalovažavanja njihovih strahova te njihovih briga i muka, moramo ih saslušati i iskazati im uvažavanje. Njihovi osjećaji – dobri i loši – moraju se priznati. Nije dovoljno samo ne dopustiti njihove ispade bijesa i plakanje – moramo se i pitati zbog čeg se tako ponašaju te se ozbiljno pozabaviti uzrocima njihova ponašanja.
Kako snovi pomažu…
U tome veliku ulogu imaju snovi. Ako se djeca ne smiju slobodno izraziti i ponašati po danu – naprimjer, otvoreno pokazivati svoj strah i tugu – posljedica toga bit će da će se ti isti osjećaji pojaviti u njihovim snovima, i to još izraženiji.
Neka u tom prisjećanju na događaje tijekom dana zahvale Bogu za sve što je bilo dobro, ali i neka slobodno izraze sve loše što su doživjeli i što ih je uznemirilo
Stoga je neophodno stvoriti poseban prostor u kojem djeca mogu izreći što im je u srcu te podijeliti i priznati sve svoje negativne osjećaje pred Bogom. Navečer, prije spavanja, možemo pomoći svojoj djeci da se prisjete svojeg dana, što su sve proživljavali, da razmisle o svemu što je bilo pozitivno i negativno i priprave svoje umove i srca za počinak. Neka u tom prisjećanju na događaje tijekom dana zahvale Bogu za sve što je bilo dobro, ali i neka slobodno izraze sve loše što su doživjeli i što ih je uznemirilo.
Potaknite ih da kažu sve što ih je rastužilo, razljutilo ili uplašilo – bili to prizori na televiziji ili nešto što je povezano s njima. Potom ih poučite da je Isus bio s njima i u tim teškim i neugodnim trenutcima: Što je on radio? Što je govorio? Kada jednom shvate Božju perspektivu, moći će u molitvi svoju tugu zamijeniti Isusovim osmijesima, a svoj strah njegovom radošću.
Iz knjige „Čuti Boga u snovima” autorâ Marka Virklera i Charity Virkler Kayembe. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
