Ljudi iz blizine Padra Pija bili su svjesni činjenice da on svake noći trpi sotonske napade.
Usred noći susjedi bi istrčavali iz svojih kuća u strahu zbog zvukova koji su se čuli iz njegove sobe
Iz njegove se je sobe noću mogla čuti buka koja je odjekivala u široj okolini. Usred noći susjedi bi istrčavali iz svojih kuća u strahu zbog zvukova koji su se čuli iz sobe Padra Pija. Ujutro je njegova majka tu sobu nalazila u potpunom neredu. Sve je bilo razbacano uokolo. Madraci, stolice, krevet – sve je bilo prevrnuto. Njegovo je tijelo bilo prekriveno masnicama zadobivenima od udaraca đavla.
Njegov brat Michele odlučio je pozvati svećenika da blagoslovi kuću. Nakon što je izmoljen egzorcizam…
Sotona je nastavio pustošiti po njegovoj sobi i nakon što je Padre Pio zauvijek otišao iz kuće. Još se mjesecima nakon njegova odlaska iz te sobe čulo udaranje o zid. Ujutro bi nalazili razbijene zemljane posude i drvene stolice koje nitko nije ni dotaknuo. Njegov brat Michele odlučio je pozvati svećenika da blagoslovi kuću. Nakon što je izmoljen egzorcizam, ti se zvukovi više nisu čuli. (…)
„Taj me je zlikovac neprestano tukao od deset sati navečer, sve do pet sati ujutro. Mislio sam da je to posljednja noć mog života…“
Iz pisama koja je Padre Pio tada pisao svome duhovniku, saznajemo da je on svake noći trpio silovite napade đavla. „Taj me je zlikovac neprestano tukao od deset sati navečer, kada sam legao u postelju, sve do pet sati ujutro. Mislio sam da je to posljednja noć mog života… Bacali su se na mene kao izgladnjeli tigrovi, proklinjući me i prijeteći mi da će mi vratiti. Oče, održali su svoju riječ: od toga me dana svakodnevno tuku… Isus je dopustio da svoju ljutnju iskaljuju na meni već dvadeset i dva uzastopna dana. Tijelo mi je prekriveno modricama zadobivenima njihovim udarcima…“
Ponekad mu je njegov duhovnik pisao na francuskom ili grčkom jeziku naivno se nadajući da Sotona to neće moći pročitati…
Štoviše, kako bi mu što više napakostio, Sotona je uništio pisma utjehe koja mu je slao njegov duhovnik. U jednom je pismu Padre Pio zabilježio: „Vaše sam posljednje pismo otvarao u prisutnosti svoga župnika, a u njem smo našli samo prazan papir. Sotona je sve izbrisao.“
Ponekad mu je njegov duhovnik pisao na francuskom ili grčkom jeziku naivno se nadajući da Sotona to neće moći pročitati. Jednoga mu je dana stiglo pismo pisano na francuskom jeziku. Otac Pannullo ga je otvorio dok je Padre Pio bio pored njega, ali papir je bio pun mrlja od tinte. Uvjeren da je to još jedan od đavolskih trikova, Padre Pio ga je blagoslovio blagoslovljenom vodom. Odjednom su te mrlje od tinte nestale i pred njima se je pojavio čitak rukopis.
Jednom drugom prilikom duhovnik je Padru Piju napisao pismo na grčkom, iako taj jezik mladi redovnik nije poznavao. Međutim, Padre Pio je pročitao pismo i sve razumio. Začuđeni otac Pannullo upitao ga je kako je naučio grčki. „Moj anđeo čuvar mi je sve objasnio“, odgovori Padre Pio. Otac Pannullo potvrdio je istinitost ovih dvaju događaja s pismima. (…)
Iz knjige „Padre Pio. Čovjek nade” autora Renza Allegrija. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu još kratko možete nabaviti po sniženoj cijeni od 70 umjesto 100 kuna!
Besplatna dostava za narudžbe iznad 100 kn (više na www.figulus.hr).
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
