Foto: Shutterstock
Moramo prići i otkriti mu gdje smo ranjeni ili bolesni. Potrebni smo ispovijedi, ali ne da smirimo Boga, već da bismo doživjeli ozdravljenje naše duše, koja se je razboljela grijehom. Priznajemo konkretne grijehe. Ne govorimo općenito: „Osjećam se grešnim…“, već navodimo pojedinačne grijehe, imenujući ih da bismo liječniku pokazivali rane, da bi jedna za drugom bila izliječena.
Ispovijed – trenutak razotkrivanja rana, može biti, i nerijetko jest neobično teška
Ali je nužna za iskustvo ozdravljenja. Mnogo puta smo iskušavani da stidljivo prikrijemo svoju ranjenost i modrice. Jer one su bolne i postiđuju nas. Ponekad bismo htjeli skrenuti pozornost podmećući neku sporednu temu, opravdavati se ili čak uvećavati svoje grijehe. Da, da. Pretjerano napuhivanje grijeha, isto kao i umanjivanje, zapravo je maskiranje onoga što nas zapravo boli i muči. Skrivamo se… pred liječnikom.
Nije li dovoljno samo Božje uho? Možemo li izbjeći ljudskog posrednika u tom odnosu?
Mislim da je to ljudsko uho potrebno nama, a ne Bogu. U ekstremnim situacijama, kada nema svećenika, Bog dopire do čovjeka svojom milošću bez ikakva posrednika. Dovoljno je iskreno kajanje za grijehe. Ali u normalnim okolnostima potrebno je da nas tko čuje i primi, jer dolazimo na ispovijed kao ljudi od krvi i mesa, a ne samo kao duhovne jedinke.
Da bismo doista razumjeli što je grijeh i što se doista izvršava u ispovijedi, treba doći pred Isusov križ i promotriti njegovo ranjeno Tijelo. Upravo je moj grijeh Isusa tako izmasakrirao. Upravo tako on plaća za moje zločine. Dakle možda sljedeći put, prije nego što sagriješim, razmislim želim li zadati još jedan udarac Isusu.
Iz knjige „Bog traži čovjeka“ autorice s. Bogne Młynarz. Više o knjizi možete saznati ovdje.
Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 63 umjesto 70 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
