Foto: Shutterstock
Na našoj desetoj terapiji, savjetnik je odložio svoju bilježnicu sa strane: „Sada ćemo vam dati bojice i poslužavnike. Inače radim i s djecom, a jedan od načina na koji se ona vole izražavati je kroz crteže. Mislio sam da bi bilo zabavno da svatko od vas personificira najtežu emociju koja radi raskol među vama. Nacrtajte to čudovište i dajte mu ime.“
„Guralo mi nikad ne da mira. Uvijek postoji još netko o kome se trebam pobrinuti, neki drugi posao koji moram obaviti. Čim sjednem – bum…
Joe i ja nismo mogli izdržati. Počeli smo se smijati. Je li ovaj tip pri sebi? Zadnji put kad sam nešto nacrtala to je bilo na konferenciji u Reddingu… Dobro, hajde. Uzela sam crvenu bojicu i nacrtala veliku pufastu neurednu kuglu prašine.
„Što to imamo ovdje?“ upitao je savjetnik.
„Mislim da ću ga nazvati Guralo, zato što se tako osjećam.“
Zatim je Joe pokazao svoj crtež na kojem je bilo malo zeleno čudovište.
„Pozdravite Clivea.“
„Odlično, odlično“, rekao je savjetnik, „samo tako nastavite.
Tahni, reci mi o Guralu.“
„Guralo mi nikad ne da mira. Uvijek postoji još netko o kome se trebam pobrinuti, neki drugi posao koji moram obaviti. Čim sjednem – bum – još netko traži komadić mene. Čim savladam jednu oluju, Guralo istog trena ponovno podiže prašinu.“
Onda se možda ne bih osjećala toliko odgovorna za nositi se sa svime, niti bih se doživljavala kao promašaj ukoliko bih prestala za sve biti odgovorna.
„Odlično, odlično, nastavi.“
„Samo želim da netko dođe i pobrine se za stvari koje mi Guralo stalno gura pod nos. Onda se možda ne bih osjećala toliko odgovorna za nositi se sa svime, niti bih se doživljavala kao promašaj ukoliko bih prestala za sve biti odgovorna.“
„Prelijepo,“ rekao je. „Joe, reci mi o Cliveu.“
Želio sam biti jak i pun samopouzdanja, ali Clive mi govori da sam obični prevarant i da nikoga nije briga što ja mislim.
Joe je buljio u prazno, i uopće nije izgledao poput televizijskog producenta čiji je duboki glas odzvanjao u eteru. „Zbog Clivea se osjećam maleno i uplašeno. Želio sam biti jak i pun samopouzdanja, ali Clive mi govori da sam obični prevarant i da nikoga nije briga što ja mislim. Clive se sprda sa mnom jer nisam dovoljno vješt da popravljam stvari po kući. Ako ne mogu popraviti wc – kako mogu popravljati velike stvari? Clive mi govori da nisam važan kao drugi ljudi i da nitko ne bi ni primijetio kad me ne bi bilo.“
„Aha!“ rekao je savjetnik. „Napokon smo saznali u čemu je problem. Tahni, želim da zamisliš kako izvlačiš Gurala iz sebe.“ Dramatično je povukao svoju košulju kao da izvlači nekoga iz sebe.
„Joe, želim da ti izvučeš Clivea. Guralo i Clive predstavljaju vaše nesigurnosti koje se stalno svađaju i međusobno podbadaju. Vi jedan drugoga ne želite povrijediti jer vam je stalo. Ali Guralo i Clive su tu kako bi vas u tome omeli i stvarali puno dodatne buke u vašim glavama.“
„Ali Joe me tjera da se osjećam jako loše u vezi sebe.“
„Ne. Joe te nikada ne tjera da se osjećaš loše u vezi sebe. Ti upravljaš time kako ćeš se osjećati.“
Zahvaljujući ovoj terapiji Joe i ja počeli smo se otvarati jedno drugom na zdravije načine. Čak smo opet počeli dogovarati spojeve.
Jedne noći dok smo sjedili u autu rekla sam mu: „Čitam knjigu koja se zove ‘Ne moraš biti u krivu da bi se pokajao’.“ (…)
Knjiga o dječaku s autizmom koji komunicira s Bogom i anđelima
Iz knjige „Između Neba i Zemlje“ autoricâ Tahni Cullen i Cheryl Ricker. Izdavač: Kyrios.
Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Više o knjizi možete saznati ovdje a naručiti ju ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
