Svetac dana

11. LISTOPADA

Sveti Daniele Comboni – zalagao se za evangelizaciju „Crnog kontinenta“ Već se u djetinjstvu oduševio za rad u misijama...

Sveti Daniele Comboni

Imendani: Filip, Andronik, Mainard, Gaudencije, Radojko


Osnovni podaci

• Rođen 1831. u mjestu Limone sul Garda (Italija)
• Preminuo 1881. u Khartoumu (Sudan)
• Blaženim ga je 1996. proglasio papa Ivan Pavao II.
• Svetim ga je 2003. proglasio isti papa

 

Miljenik roditelja, od osmero njihove djece jedini je doživio zrele godine. Od 1843. bio je učenik dječačkog zavoda don Nicolea Mazzea u Veroni, oduševio se već u djetinjstvu za rad u misijama. Studirao je teologiju, medicinu i učio mnoge strane jezike. Za svećenika ga je, 1854. godine, zaredio biskup Trenta, blaženi Johann Nepomuk von Tschiderer, a 1857. uputio se u Sudan zajedno s još četiri pripadnika spomenutog zavoda.

Combonijevi misionari

Predavao je na zavodu Mazzinu od 1861. do 1864. Objavio je, 1864. godine, u Torinu „Plan za preporod Afrike”. Imao je veliko povjerenje u sposobnosti afričkih ljudi, te je bio uvjeren da Afriku treba spašavati uz pomoć same Afrike. Obišao je Francusku, Španjolsku, Englesku, Njemačku i Austriju, prikupljao novčana sredstva i posvuda govorio o važnosti evangelizacije Afrike. U Veroni je, 1867. godine, osnovao Misijski institut za Crnu Afriku (Istituto delle Missioni per la Nigrizia), za svećenike i laike. Postali su poznati kao Combonijevi misionari (Comboniani), a 1894. nazvani su Kongregacijom sinova Presvetog srca Isusova (Figli del Sacro Cuore di Gesù).

Combonijeve misionarke

Osnovao je, 1872. godine, i ženski institut, Sestre misionarke milosrdne majke crne Afrike (Suore Missionarie Pie Madri della Nigrizia), poznate kao Combonijeve misionarke, Missionarie Comboniane. Slične ustanove osnivao je i u Kairu, kako bi misionare prilagodio uvjetima rada u Središnjoj Africi. Prigodom otvaranja Sueskog kanala, 1869. godine, posjetitelji su uočili da u Combonijevim školama djecu podučavaju crne učiteljice. Njegova zamisao o evangelizaciji Afrike uključivala je suradnju svih snaga Crkve Kristove. Sudjelovao je, 1870., na Prvom vatikanskom koncilu, gdje je podnio peticiju kojom objašnjava potrebu uključivanja Crkve u evangelizaciju Afrike. Započeo je svoje veliko djelo u samo dvije misijske postaje, El-Obeid (Kurdufan) i Khartoum, ali su uskoro otvorene i druge (Berber, Delen, Malbes). Imenovan je, 1872., apostolskim provikarom, a 1877. vikarom za Središnju Afriku, područje s gotovo 100 milijuna stanovnika. Iste godine, 1877., imenovan je naslovnim biskupom Claudiopolisa i biskupom Khartouma.

Govorio je šest europskih jezika, arapski i nekoliko centralnoafričkih narječja

Pred njegovim sljedbenicima otvorio se težak put u srce afričkog kontinenta. Mnogi su stradali od tropskih groznica, nesnosne suše, gladi i oskudice, ali Daniele Comboni nije odustajao. Usred krvavih sukoba borio se protiv trgovine crnim robljem, protivio se pašama i služio prosjacima. Često je putovao u Europu u potrazi za novim misionarima i potrebnim financijskim sredstvima. Surađivao je u znanstvenim radovima o Africi, njezinu zemljopisu, jezicima, otkrićima i običajima. Govorio je šest europskih jezika, arapski i nekoliko centralnoafričkih narječja. Pokrenuo je reviju „Nigrizia”, koja izlazi i danas.

„Ja umirem, ali moje djelo neće umrijeti”

Njegove posljednje riječi bile su: „Ja umirem, ali moje djelo neće umrijeti”. Djelo svetog Danielea Combonija doista nije umrlo i procvalo je punim cvatom, poput dobrog sjemena bačenog u plemenitu afričku zemlju. Combonijeva zajednica razgranala se u veliko stablo i proširila se ne samo po Africi nego i u Europi, Latinskoj Americi i Aziji. Comboniani, Combonijeva obitelj, djeluju i danas, a njegovi svećenici, braća i sestre, prema podacima iz godine 2008., služe u 328 bolnica, škola i sirotišta u više od 40 zemalja, s 1803 misionara i misionarki, od kojih su njih 1296 svećenici.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 12
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh