Foto: Shutterstock
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
Na sliku Božju on ga stvori,
Muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog i reče im:
Plodite se i množite i napunite zemlju,
I sebi je podložite!
(Post 1, 27-28)
Bog je čovjeka stvorio da STVARA…
Kad govorimo o tome da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, također govorimo o Božjoj stvaralačkoj snazi koja je preslikana s Boga na nas. Oboje, i muško i žensko, sudjeluju na jedinstven način u tom stvaralaštvu.
Ta Božja stvaralačka sila koja prebiva u nama manifestira se na različite načine – kroz znanost, umjetnost, praktičan rad, rađanje itd.
Uglavnom, Bog je čovjeka stvorio da STVARA na ovoj Zemlji. Samo kroz stvaralaštvo dolazi do napretka i promjene u svijetu.
Bog nikad čovjeku nije rekao da samo moli i ništa ne radi! Bog nije rekao da će On za nas SVE učiniti, dok se mi ljuljuškamo u ležaljkama, a anđeli nas služe. Bog je izričito rekao: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite!” Kako bismo poslušali njegovu volju, potrebno je djelovanje s naše strane.
Kaže izreka: „Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu!” To znači da se moramo stalno opremati – novim znanjem, novim trudom i radom, novim pokušajima. Kad Bog uoči naš trud i rad, on će ga i blagosloviti! Kako da očekujemo da nas blagoslovi, ako nema što blagosloviti?
Npr. ne možemo položiti ispit na fakultetu ako se samo molimo Bogu da prođemo, a ništa ne učimo. Kad bi Bog tako činio, on ne bi bio pravedan Bog.
Ne možemo očekivati da ćemo pronaći posao, ako se samo molimo za posao, a ne javljamo se na natječaje i ne šaljemo životopis.
Ne možemo očekivati da ćemo pronaći partnera/icu, ako se samo molimo da nam ga/nju Bog pošalje, a mi sami ne poduzimamo korake prema upoznavanju i druženju.
Mislim da je poanta jasna.
Sjetimo se također gospodara koji je, prije nego što je otišao na put, slugama podijelio talente. Očekivao je da ih umnože dok se on ne vrati, a ne da ih samo čuvaju za njega.
Upravo to očekuje i od nas kad nam poručuje: „Plodite se i množite i napunite zemlju”.
Ipak, ovu seriju tekstova namijenila sam prvenstveno Božjoj stvaralačkoj snazi koja se čudesno manifestira kroz stvaranje novih života.
Neplodnost – je li uzrok tome možda naša neposlušnost Bogu?
Bog je muškarca i ženu osposobio da STVARAJU NOVE LJUDE. Na taj način izravno je preslikao svoju stvaralačku snagu na nas, svoja stvorenja. Stvaranjem novih osoba – jedinstvenih u njihovoj svrsi i poslanju, zapravo smo najbliže Bogu i njegovu stvaralaštvu koje se događa upravo kroz nas.
Nažalost, kultura smrti zavladala je ovim svijetom i taj predivan Božji dar sve se više smatra teretom i nedostatkom umjesto blagoslovom. Toliko smo se izopačili da ulažemo velik trud kako bismo izbjegli taj Božji dar. Osmislili smo razne vrste kontracepcijskih sredstava, neke štetnije, neke manje štetne, ali i jedna i druga vode k istome, a to je sprečavanje Božjeg nauma za čovjeka na zemlji („Plodite se i množite!”), a time i sprečavanju stvaralačke snage koju nam je Bog izravno povjerio.
Zanimljivo je kako brzo pronađemo stotinu (opravdanih) razloga zbog kojih odlučujemo životu reći NE. Naš nesavršeni razum koji uporno želi biti gospodar (Bog!) uvjerava nas kako je loše rađati djecu, a pogotovo više od dvoje ili troje.
Kad tako činimo, mislimo da smo ispravni pred Bogom. Čak niti ne primjećujemo štetne posljedice svih tih kontracepcijskih sredstava (a već je dokazano da postoje). (Neću ulaziti u pozitivne i negativne aspekte određenih kontracepcijskih sredstava, to nije namjera ovog teksta.)
Zanimljivo je da je u svijetu neplodnost sve veći problem. Također sve su češće tzv. ženske bolesti i sve manje žena i muškaraca uopće želi djecu. Ne pitamo se jesu li uzrok tome možda hormonalni poremećaji i nezdrav način života koji smo sami stvorili. Ne pitamo se je li uzrok tome možda naša neposlušnost Bogu iz prvih redaka Postanka.
Ponovit ću zato još jednom za kraj Božji naum za nas:
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
Na sliku Božju on ga stvori,
Muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog i reče im:
Plodite se i množite i napunite zemlju,
I sebi je podložite!
(Post 1,27-28)
I zato me zaboli srce kad vidim kako se spremno odričemo Božje stvaralačke snage koju nam je povjerio. Zaboli me srce kad vidim kako ograničavamo sami sebe zbog nekakvog lažno dobrog života kojemu težimo. Zaboli me srce kad kažemo NE djeci koju je Bog namijenio za naše obitelji.
Autorica: Vedrana Čolić
