Foto: mingazitdinov, Shutterstock

Gledati tamno u sebi

Gledati kroz: Kroz sve tamno u sebi ja trebam vidjeti temelj, trebam pogledati na dno svoje vlastite duše. Često mislimo da najprije dolazi gledanje u, a tek zatim gledanje kroz. Kad smo na jednome od mojih tečajeva razgovarali o ovome biblijskom mjestu, jedna žena, koja je trpjela od depresije, pomislila je da u depresiji uopće ne može pogledati u sebe. Jer tu je sve tamno i kaotično. Ona to uopće ne želi vidjeti. Ona uopće ne bi izdržala ovaj pogled.

On kroz sve tamno i zastrašujuće, kroz sve odbojno i ugrožavajuće, kroz sve očajno treba pogledati na dno

Mogu to dobro razumjeti. Isus u pripovijesti najprije poziva bolesnika ne da pogleda u svoj vlastiti kaos, nego smjesta, kroz sve, upravi pogled na dno. On kroz sve tamno i zastrašujuće, kroz sve odbojno i ugrožavajuće, kroz sve očajno treba pogledati na dno. Ondje, na dnu, prepoznaje se prostor u kojemu Bog stanuje u svakome čovjeku, u kojemu je ljubav, svjetlo, toplina. Prvi monasi i crkveni oci nazivaju ovaj način gledanja „kontemplacija“.

Moji osjećaji su još uzburkani. Ali ispod osjećaja nalazi se prostor tišine i čistoće, nepatvorenosti

Gledajući na dno – sve je jasno

U kontemplaciji gledam kroz. Ne vidim ništa određeno. Ali gledajući na dno, sve mi odjednom postaje jasno. U glavi još dugo ne vidim jasno. Tu sam još uvijek zbunjen. Ali u dubini je jasnoća. Moji osjećaji su još uzburkani. Ali ispod osjećaja nalazi se prostor tišine i čistoće, nepatvorenosti. I u dubini je odobravanje. Kontemplacija uvijek znači i: dopustiti da bude onomu što jest. Sve je dobro. Iako u svojoj bolesti imam dojam da ništa nije dobro, iako je moja depresija mnome ovladala: u dubini spoznajem jedinstvo sa svime, sporazum sa svojim životom.

Upoznati depresiju i s njom postupati ispravno odlučujući je korak na putu ozdravljenja

Evagrije Pontijski, psiholog među crkvenim ocima, koji je živio od 345. do 399. uvjeren je da naša bolest naposljetku ne može ozdraviti samo ispravnim ophođenjem sa strastima i emocijama, nego kontemplacijom u kojoj gledam na dno i ondje otkrivam zdravu i neoštećenu jezgru, pravo i nepovrijeđeno sredstvo. Upoznati depresiju i s njom postupati ispravno odlučujući je korak na putu ozdravljenja. Najdublje pak se ozdravljenje, za Evagrija, događa na duhovnome putu, čiji je cilj kontemplacija, počivanje na mjestu tišine, na kojemu u meni stanuje Bog, pravi liječnik moje duše.

Iz knjige „Putevi kroz depresiju, duhovni poticaji“, autora Anselma Grüna.

Izdavač: Župa Uznesenja BDM, Slavonski Brod.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.