Uključite se u našu Viber zajednicu.
Foto: Doidam 10 , Shutterstock
Moleći i u molitvi vapeći ‘Oče’, postajemo svjesni da smo se okrenuli od Boga i upali u zlo i smrt, ali da je Otac pošao za nama kao za najdražom djecom i izbavio nas od zla. Ne samo da nas je vratio na put ispravnosti, nego je poslao svoga jedinoga Sina da uđe u naš svijet i da nas zajedno s njim uvede u božanski život.
Moleći Očenaš postajemo svjesni da je Isus postao čovjekom, da je u utrobi majke Blažene Djevice Marije, uzeo ljudsku narav i u njoj svakoga pojedinog čovjeka. Ušavši tako u nas, a mi u njega, možemo zajedno klicati: ‘Oče!’ Bog u nama vidi svoga jedinog Sina Isusa Krista i u njemu vidi svakoga od nas.
Riječ ‘Oče’ podsjeća nas i na to da je Otac učinio sve kako bi nas oslobodio krivice, patnje, smrti i vječne propasti. Sve je učinio kako bi nas opet vratio našem smislu, sreći, k sebi samome. Poslao je svoga Sina da uzme naše grijehe i krivice, naše boli i patnje, našu smrt, naša prokletstva i naše nemoći. Sve je to Isus Krist unio u svoju smrt (usp. Rim 6,4). Pokopao je u vlastiti grob naše neprijateljstvo s Bogom, i tako je stari svijet zauvijek nestao da bi se ostvario novi.
Cilj svega jest uskrsnuće koje nam je ostvareno u Isusu Kristu (usp. 2 Kor 3,18). Molitva Očenaša zato posvješćuje u nama činjenicu da je Bog ponovno u Kristovu uskrsnuću stvorio svijet. Svijet živi na novoj razini, kažu crkveni oci, na razini Kristova otkupljenja po njegovu uskrsnuću (usp. Ef 2,4-10). To novo već se otkriva u svima koji slijede Isusa Krista, u apostolima, u mučenicima i svecima sve do današnjega dana. U njima zapažamo čudesne moći i snage koje nema nijedna religija.
Konačno, dok Bogu govorimo ‘Oče’, podsjećamo se da smo mi Tijelo njegova Sina, Crkva. Kao Tijelo, oživljeni smo Duhom Svetim, koji je izliven na dan Duhova na čitavu Crkvu, tako da Crkva ima dušu, život po Duhu Svetom. Crkva je zato od dana Duhova novi svijet (usp. Ef 2,10; 2 Kor 5,17). Ona je novo čovječanstvo, nova mogućnost svijeta. Ona je Božji posinovljeni svijet. Kao Tijelo Isusa Krista, kao novi narod Božji Crkva čini i treba činiti Isusova djela kako bi se očitovale prvine Kristova uskrsnuća u nama (usp. Ef 2,10).
Napokon, dok govorimo i izgovaramo riječ ‘Oče’, sjećamo se da je naša domovina na nebesima, da idemo u susret nečuvenom bogatstvu, sreći i ostvarenju svih ljudskih želja i čežnji. Ovdje smo na zemlji tek na putu, ali idemo u susret domovini i svome autentičnome životu.
Moleći ‘Oče’, opetovano izlazimo iz staroga svijeta i ulazimo u novi. Izgovarajući riječ ‘Oče’, pobjeđujemo svijet koji nas sapinje, otkidamo se od ropstva đavlu i smrti, odlučujemo se da putujemo hrabro i odvažno prema domovini. Tako postajemo sposobni i život darovati za domovinu, znajući da je smrt samo dobitak, a da nam je ovdje na zemlji „živjeti Krist“ (usp. Fil 1,21; Ef 2,10; Gal 6,14; 2 Kor 4,10).
Dok živeći na zemlji još putujemo, svjesni smo da nismo samo ljudi, nego i djeca Oca nebeskoga. Stoga ne možemo robovati nikomu i ničemu, nego nad svime vladati, a jedino se pokoravati Bogu Ocu… Isus nam je jasno rekao da nas više ne zove slugama, nego prijateljima (usp. Iv 15,15). Kojeg li dara: mi smo prijatelji Isusovi.
Moleći Očenaš postajemo ono što u svojoj dubini u čežnji već jesmo i što trebamo u punini postati. Zato je prostor Očenaša prostor u kojem čovjek može sebe savršeno ostvariti. To je prostor u kojem zemlja i svemir očekuju da se čovjek okrene Bogu kako bi se i sve oko njega i sve nad čim čovjek vlada oslobodilo raspadanja, smrti i ušlo u život.
Dok vjernik izgovara riječ ‘Oče naš’ kao da ga sva priroda izgovara s njime, sav svemir drhti, svekoliko čovječanstvo vapi i čezne da dođe k Ocu.
Autor: prof. Tomislav Ivančić
Za Book.hr priredila I. A,odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
