Prirodni proces raspadanja tijela nakon smrti može biti sporiji ili brži, ovisno o okolnostima, ali je neizbježno ono što se kaže u obredu pepeljenja (uzeto iz Postanka): „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“
Međutim Katolička crkva je proglasila da se u rijetkim slučajevima tijela nekih svetaca nisu uopće raspala. To se drži čudesnim Božjim zahvatom, a čudo je neraspadnuta tijela to veće što je svetac duže bio zakopan. Tijelo se uvijek analizira prije kanonizacije, iako odluka o kanonizaciji ne ovisi o neraspadnutosti tijela, ali svakako joj pripomaže.
Ako se pregledom utvrdi da je tijelo kojeg svetca potpuno cijelo i nedodirnuto truljenjem, to je neminovan pokazatelj svetosti te je znak da su tjelesni ostatci te osobe unaprijed sačuvani za slavu uskrsnuća tijela.
Kao primjer navodimo pet izvanrednih svetaca čija tijela izgledaju kao da su jučer umrli, iako su u nebeskoj slavi već mnoge godine.
Sveti Vinko Paulski (1581. – 1660.)
Sveta Bernarda Soubirous (1844. – 1879.)
Foto: uk.pinterest.com
Sveti Pio iz Pietrelcine (1887. – 1968.)
Sveta Katarina Labouré (1806. – 1876.)
Foto: vojska-bezgresne.com
Sveti Ivan XXIII. (1881. – 1963.)
Foto: cyberquebec.ca
Autor: Philip Kosloski (Aleteia.org)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)