Zlodusi mrze ljude iz ovih razloga „Sotona, dok je kovao i provodio u djelo Kristovo pogubljenje, nije ni u primisli imao čudesno djelo otkupljenja čovjeka, koje je, svojim djelovanjem, nesvjesno omogućio…“

Foto: leolintang, Shutterstock

Pitanje:

Svetopisamske riječi koje govore o tome kako se zlodusi bjesomučno okomljuju na nas veoma su dojmljive. Je li moguće proniknuti u razlog te duboke mržnje prema nama?

Odgovor:

Tražimo li u biblijskoj objavi razloge te mržnje, možemo jasno razabrati tri temeljna razloga za takovo ponašanje zloduha u svijetu.

Prvi razlog

Zavist zbog stvaranja čovjeka. U trenutku stvaranja čovjeka već su postojali zli duhovi.

Opis prvoga čovjeka u Edenu svima je poznat: prelijepo stvorenje, stvoreno na sliku Božju, bogato milosnim darovima, smješteno usred prekrasne prirode koja mu je dana na raspolaganje, osposobljeno za prisnu komunikaciju s Bogom.

Zaslijepljeni mržnjom i očajem u kojem su zli anđeli živjeli nakon što su protjerani od Božjega lica, oćutjeli su plamteću zavist spram tima prelijepim novim stvorovima, koji su na stanovit način bili predodređeni da zauzmu njihovo mjesto u slavi Božjoj. Upravo je zavist bila temeljni motiv koji ih je nagnao da pokušaju uništiti čovjeka, napastujući ga da se pobuni protiv Boga. Biblija, zapravo, tvrdi:

Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet… (Mudr 2, 23 – 24a)

Drugi razlog

Bijes, jer je nakon otkupljenja čovjek uzdignut na veću slavu. Taj drugi razlog posjeduje nepojmljive duhovne i teološke dubine. Zamolimo Duha Svetoga da nam pomogne prodrijeti u njegovu dubinu. Postoji tvrdnja sv. Pavla u Prvoj Poslanici Korinćanima koja je iznenađujuća u tom smislu:

… navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. (1 Kor 2, 7 – 8)

Valja izdvojiti dvije tvrdnje ovoga teksta:

a) Spasenje križem Kristovim zbilo se nakon razarajućeg djelovanja Sotone i njegovih sljedbenika (u sljedećim će poglavljima uslijediti iscrpno razmatranje na tu temu).
b) Sotona, dok je kovao i provodio u djelo Kristovo pogubljenje, nije ni u primisli imao čudesno djelo otkupljenja čovjeka, koje je, svojim djelovanjem, nesvjesno omogućio. U tom je trenutku bio nesvjesno oruđe zadivljujućeg Očeva nauma za ljudsko stvorenje, koje je Sotona stoljećima napadao i mrcvario.

„Zadivljujući Očev naum“

Rekao sam „zadivljujući Očev naum“, što je potrebno odmah dodatno pojasniti.

„Zadivljujući naum“ nisu moje riječi. Prije Drugoga vatikanskog sabora svećenik je tijekom mise, u trenutku ulijevanja nekoliko kapi vode u kalež s vinom, izgovarao ove riječi: „Bože, ti si čudesno stvorio dostojanstvo ljudske naravi i još ga divnije obnovio.“

Izraz „još divnije“ ukazuje na to da je obnova koju je Isus izvršio djelom otkupljenja uzvisila ljepotu i veličinu čovjeka naspram edenskim danima; beskonačna je Mudrost Božja izvela divote služeći se nesvjesnim Sotoninim djelovanjem.

Ulomak iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad