Duhovnost

PAOLO CURTAZ

ZLODUSI I ZLODUŠIĆI Izbor između života i smrti, između svjetla i tame, između punine i praznine Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. (Iv 10,27-28)

Foto: Shutterstock

 

Teško je u ovo naše vrijeme ispravno govoriti o zloduhu[1].

Učinili smo ga svojevrsnim romantičnim herojem, dajući mu važnost koju mu Sveto pismo nikada nije dalo.

Između onih koji odlučno niječu njegovu prisutnost i onih koji ga vide posvuda, često neprimjereno, istina se, kao što se često i događa, nalazi negdje u sredini.

Postoji načelo Zla koje je suprotstavljeno Dobru, personificirano načelo kako to potvrđuje Katolička crkva (KKC 390-395), ali, za razliku od drugih vrlo uglednih filozofskih promišljanja i drugih religija, u kršćanskoj viziji Zlo nije suprotnost Dobru na jednakoj osnovi, već podložno Bogu.

Neophodna za ljudsku slobodu, tamna strana, negativan i destruktivan izbor uvijek je pred vratima naše (veličanstvene i dramatične) slobodne volje.

Stoga možemo izgoniti zloduhe, u dubini duše izliječiti sebe i druge: jer sada znamo kamo gledati, znamo gdje se nalazi svjetlo.

Prihvaćanje Kraljevstva, prihvaćanje novosti evanđelja, ozbiljno, poput onoga koji pronađe dragocjeni biser, mijenja nas do te mjere da svoj život vidimo u potpuno drugačijem, preobraženom svjetlu. Sposobni smo imenom i prezimenom nazvati ono što nas uništava. I djelovati.

Govorimo o putovanju, hodu koji očito traje cijeli život.

Poput pšeničnog zrna koje umre, postaje klica, pa klas, pa zrno koje puni klas (usp. Iv 12,24).

Ali početni, temeljni izbor, kada nam se pogled konačno širom otvori i kada stvarnost vidimo na drugačiji način, nakon što smo pozvani te boravimo s Njime, ostaje.

Izbor između života i smrti, između svjetla i tame, između punine i praznine.

Stoga zaboravite scene iz filmova poput Egzorcista i prestanite posvuda viđati djelovanje zloduha.

Iskušenja ostavite svecima, mi smo sami sposobni nanijeti štetu, udaljiti se od sreće, pasti u depresiju i viktimizam.

Ali znajte ovo: kada sunce uđe u unutarnju sobu vašega srca, lako se uviđa koliko dugo niste uzeli krpu i obrisali prašinu!

Prihvaćanje Kraljevstva, prihvaćanje novosti evanđelja, ozbiljno, poput onoga koji pronađe dragocjeni biser, mijenja nas do te mjere da svoj život vidimo u potpuno drugačijem, preobraženom svjetlu. Sposobni smo imenom i prezimenom nazvati ono što nas uništava. I djelovati.

[1] Jednostavan i uravnotežen pristup, temeljen na Evanđelju, dao je moj prijatelj A. MAGGI, Gesù e Belzebù. Satana e demoni nel Vangelo di Marco, Cittadella, 2009.

Ovo je ulomak iz knjige „Ovce“ autora Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh