Foto: Udruga Zdenac
Teška situacija u Venezueli i dalje ne jenjava, javlja nam s. Ljilja Lončar, misionarka Zdenca. Veliko siromaštvo i glad i dalje su njihova svakodnevica.
Pismo s. Ljilje prenosimo u cijelosti:
„Provela sam srijedu s volonterima u Punta de Piedru, najsiromašnijem mjestu na otoku. Puno je događaja i potresnih priča. Volonteri Zdenca, sa svojim mladenačkim poletom i posebnom emocijom – ispričali su mi da su uspjeli pronaći starog, protjeranog Lazara. On je živio u svojoj kućici u istom naselju gdje je kuća Zdenca, Bario Negro.
Prije dosta godina doselio je s kopna na otok. Teškom mukom, napornim radom, kupio je malu i skromnu kuću. Njegova djeca odrasli su ljudi. Dolazili su godišnje vidjeti ga. Zadnje tri godine nisu dolazili.
Uselili su u njegovu kuću, njega protjerali na ulicu. Oduzeli su mu i ono malo stvari koje je imao…
Sam, nezaštićen, bolestan i nemoćan postao je žrtva jedne zle obitelji. Uselili su u njegovu kuću, a njega protjerali na ulicu. Oduzeli su mu i ono malo stvari koje je imao. Nitko od susjeda nije se usudio stati u njegovu obranu. Ne žele se zamjerati obitelji koja olako okrvavi ruke.
Lazar je mjesecima lutao po mjestu, spavao na ulici, pribijajući se uza zid da prolaznici ne zapnu nogom za njega. Na drugom kraju gradića našla se neka dobra žena i dala mu jednu sobicu iza kuće. Barem ima gdje provesti noć. I dalje se je hranio vadeći pokvarene ostatke iz smeća. Sada nema ni toga. Nema pokvarene hrane, jer se nema što pokvariti.
Nađe se poneka dobra duša da mu podari zalogaj da ne umre od gladi.
„Čuo sam za vas, da pomažete ljudima. Savjetovali su mi da vam se obratim. Nadao sam se da ćete me pronaći”
Naši volonteri odlučili su da će pronaći Lazara i pomoći mu. I našli su ga ispred neke kuće. Gol do pasa, nema što obući. Upalih očiju, usahlog trbuha, rebra mu se mogu izbrojati… Izgladnio, nema snage hodati ulicama pa ostaje ispred vrata, sjedeći na jedinoj plastičnoj stolici.
Rekao im je: „Čuo sam za vas, da pomažete ljudima. Savjetovali su mi da vam se obratim. Nadao sam se da ćete me pronaći.”
Svaki dan netko od volontera s ljubavlju i veseljem odnese kuhani obrok našem Lazaru. Zajedno blagoslove hranu, moleći Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu za blagoslov i zdravlje volontera i dobročinitelja Zdenca. Ostanu s Lazarom dok pojede obrok da vrate posudu u kojoj će mu moći i sutradan donijeti hranu.
Ovo je vrijeme tuđe nevolje i naše dobre volje pritjecanja u pomoć i spašavanja života hranom, lijekovima, vodom, odjećom i molitvom. Vrijeme vraćanja Bogu…
Dragi dobročinitelji, dragi Bog vam uzvratio stostruko!“
Sestra Ljilja Lončar,
Misionarka Milosrđa
KAKO DONIRATI?
Udruga „Zdenac“ neprofitna je organizacija civilnog društva koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama; misiju na otoku Margarita u Venezueli pokrenula je 2014. godine. Svoju donaciju za podršku djeci u Venezueli možete uplatiti u obliku jednokratne uplate ili trajnog naloga:
Primatelj:
Zdenac, Ivana Gorana Kovačića 39, 10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714
Poziv na broj odobrenja: 90
Opis plaćanja: Donacija „Za djecu Venezuele“
Kako do trajnog naloga?
- Odite u svoju banku;
- Zatražite od službenice/ka otvaranje trajnog naloga u korist Zdenca;
- Dogovorite iznos, datum prijenosa i trajanje naloga.
Više o radu udruge „Zdenac“ možete saznati ovdje. Kontaktirati ih možete ovdje.
