Foto: Unsplash, Christian Fickinger
Različiti autori navode kako gubitak djeteta tijekom trudnoće predstavlja iznimno bolno i traumatsko iskustvo za mnoge žene, kao i za muškarce (Murphy 2013.; Bellhouse i sur. 2018.).
Perinatalni gubitak – trauma i kod očeva
Kada govorimo o perinatalnom gubitku, onda se tim pojmom želi obuhvatiti kako spontani pobačaj, tako i mrtvorođeno dijete, te smrt živorođene bebe (Corcoran i sur. 2016.; Sereshti i sur. 2016.; Agwu Kalu i sur. 2018.).
Perinatalni gubitak ostavlja posljedice na fizičkoj, psihičkoj, emotivnoj i duhovnoj razini žene/majke, a nerijetko i očeva. Svakako je potrebno spomenuti kako postoji emocionalna trauma i kod muškaraca/očeva zbog perinatalnog gubitka i ta je trauma često zanemarena u javnosti. Muškarci/očevi mogu doživjeti široki raspon emocija nakon gubitka trudnoće koji se najčešće manifestiraju kao ljutnja, razdražljivost, potreba za povećanim radom ili povećanom konzumacijom alkohola.
Muškarci/očevi su podložniji osjećajima očaja i poteškoćama u suočavanju. Stoga je od iznimne važnosti znati i moći pružiti adekvatnu pomoć i muškarcima/očevima koji prolaze kroz razdoblje žalovanja kako bi se pomoglo u očuvanju mentalnog, emocionalnog, duhovnog i fizičkog zdravlja.
Reakcije žena na perinatalni gubitak
Ono što razlikuje žene u nošenju s gubitkom ovisi o značenju same trudnoće i što taj gubitak trudnoće/djeteta predstavlja (Kalu, 2019.). Spontani pobačaj u suvremenom društvu još uvijek predstavlja društveni tabu koji lišava žene od adekvatne emocionalne i psihičke podrške te medicinskih i pomažućih stručnjaka. Budući da je gubitak bebe stigmatizirana tema, fizička trauma uzrokovana pobačajem predstavlja zanemareno i neriješeno pitanje u društvu.
Žene koje su iskusile perinatalni gubitak pokazuju višu razinu stresa i višu razinu emocionalne, psihičke i duhovne traume
Gubitak bebe je fizički i psihički traumatičan – autori Huberty, Matthew, Lieferman i Lee (2018.) otkrili su kako žene koje su iskusile perinatalni gubitak pokazuju višu razinu stresa i višu razinu emocionalne, psihičke i duhovne traume. Stoga pobačaj može rezultirati simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije, anksioznosti i snižene razine samopoštovanja (Kalu, Coughlan i Larkin, 2018).
U istraživanje koje su proveli znanstvenici s „Imperial College London“-a u Engleskoj i „KU Leuren“-a iz Belgije, a koje je objavljeno u American Journal of Obstetrics and Gynecology, od 653 žena koje su doživjele gubitak trudnoće, 24% je imalo umjerenu anksioznost, a 11% je imalo umjerenu do tešku depresiju. Istraživanje je pokazalo kako gotovo svaka treća žena s iskustvom gubitka trudnoće/bebe doživi dugotrajni PTSP.
Osjećaji i iskustva glede perinatalnog gubitka
Obično gubitak djeteta u trudnoći za roditelje predstavlja razdoblje tuge, tjeskobe i depresije, pomiješano s osjećajima ljutnje i krivnje te usamljenosti i zaglavljenosti u trenutku gubitka. Nerijetko se događa da žene koje su doživjele iskustvo gubitka bebe imaju poteškoća u povezivanju s bebom u sljedećoj trudnoći zbog straha od mogućeg opetovanog gubitka. Perinatalni gubitak predstavlja niz neugodnih osjećaja i iskustava za žene/majke počevši od šoka glede dijagnoze, fizičkog iskustva boli i krvarenja te na psihičkoj i emocionalnoj razini osjećaja tuge, boli i gubitka.
Pored tuge koja nastaje nakon gubitka trudnoće, žene također mogu razviti osjećaj besmisla, koji u ekstremnim situacijama može rezultirati pokušajem samoubojstva
Ova vrsta gubitka također može imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje, ali i na cjelokupno obiteljsko funkcioniranje, jer postoji mogućnost za razvojem osjećaja otuđenosti i izolacije unutar obitelji i raspada braka (McKernan, 2020.). Autori Séjourné, Callahan i Chabrol (2010.) navode kako polovica žena doživljava psihološki stres nakon iskustva gubitka/spontanog pobačaja, a uz osjećaj tuge može se razviti i visoka razina tjeskobe, depresije, osjećaja odgovornosti, krivnje i srama. Pored tuge koja nastaje nakon gubitka trudnoće, žene također mogu razviti osjećaj besmisla, koji u ekstremnim situacijama može rezultirati pokušajem samoubojstva (Séjourné, Callahan i Chabrol, 2010.). Osjećaj tuge nakon pobačaja predstavlja jedinstven i složen oblik gubitka, odnosno značajnu emocionalnu bol, tzv. „traumatsku tugu“ (Andrus, 2019.).
Autor Andrus (2019.) također navodi kako se traumatska tuga koja proizlazi iz smrti „značajnog drugog”, s popratnom čežnjom i nedostatkom, u nekoj kasnijoj fazi može razviti u trajni depresivni simptom, koji pri tome može potencirati značajno oštećenje, kako na emocionalnoj, tako i na psihofozičkoj i socijalnoj razini (Jacobs, Mazure i Prigerson, 2000.).
Obespravljena tuga
Nerijetko se kod perinatalnog gubitka također razvija i osjećaj „obespravljene tuge“. Taj se pojam koristi za opisivanje iskustva gubitka i žalosti. Dakle, ta obespravljena tuga predstavlja bolno i traumatsko iskustvo koje nije otvoreno priznato niti javno oplakano, s obzirom da nije društveno podržano. Neprepoznavanje ovakvog oblika gubitka stvara kulturni tabu i na jedan implicitni način šalje poruke ženi koja je iskusila perinatalni gubitak da njezina tuga nije stvarna te se ne bi trebala javno izražavati. Stoga se mnoge majke/žene osjećaju izolirano, bez podrške i u nemogućnosti izraziti i proraditi svoju tugu i bol jer se u društvu u kojem živimo takav gubitak stigmatizira (McKernan, 2020.).
Značaj duhovnog aspekta
Velika pomoć i podrška ženama/majkama koje imaju iskustvo perinatalnog gubitka predstavlja duhovni aspekt kao i vjerski angažman u njihovoj vjerskoj zajednici. Duhovna skrb i empatija veoma su važne jer pomažu u boljem nošenju s posljedicama gubitka kao i prilagođavanju životnoj situaciji koja je nastala kao posljedica gubitka (Allahdadian i Irajpour 2015.).
Duhovni aspekt omogućava majkama pronalazak smisla u gubitku i svrhu zbog koje treba dalje ići naprijed u životu
Duhovna dimenzija, za mnoge žene koje imaju iskustvo spontanog pobačaja, predstavlja izvor snage i osnaživanja, ali i mogućnosti tugovanja i prihvaćanja svog gubitka. Duhovni aspekt omogućava majkama pronalazak smisla u gubitku i svrhu zbog koje treba dalje ići naprijed u životu. Mnoge žene u takvim situacijama smatraju kako je Bog to dopustio, da je sve u Njegovoj kontroli i da se On brine za njih te da ih neće ostavite same kroz razdoblje kroz koje prolaze. Takav stav predstavlja pomoć u prihvaćanju gubitka i nastavku s daljnjim životom (Kalu, 2019.).
Stoga duhovna i vjerska uvjerenja predstavljaju sredstva za suočavanje s perinatalnim gubitkom kroz osobnu molitvu, proučavanje svetog Pisma, bogoslužja, zajedničke obiteljske molitve i duhovne razgovore
Mnoge ožalošćene obitelji svoju utjehu pronalaze u kontekstu njihovih duhovnih i vjerskih uvjerenja (Allahdadian i Irajpour, 2015.). Također, takva vjerovanja i uvjerenja pomažu im u boljem nošenju s razornim učincima traume prouzročene perinatalnim gubitkom (Kalu, 2019.). Stoga duhovna i vjerska uvjerenja predstavljaju sredstva za suočavanje s perinatalnim gubitkom kroz osobnu molitvu, proučavanje svetog Pisma, bogoslužja, zajedničke obiteljske molitve i duhovne razgovore.
Zaključno, pružatelji skrbi majkama/ženama i drugim članovima obitelji koji imaju iskustvo perinatalnog gubitka trebaju pružiti znanja i vještine koje će im pomoći u zadovoljavanju emocionalnih, duhovnih, kao i sociokulturnih potreba. Jedino kroz holistički, individualizirani i usmjereni način može se adekvatno pomoći ženama i ostalim članovima obitelji u nošenju s iskustvom perinatalnog gubitka (Shaw 2014.; Allahdadian i Irajpour 2015.; Barry i sur. 2017.; Agwu Kalu i sur. 2018. I Bellhouse i sur. 2018.).
Također, valja napomenuti kako duhovna i vjerska uvjerenja i vrijednosti ženama s iskustvom gubitka mogu biti od vitalnog značenja kao izvori njege, skrbi i resursa za suočavanje i promicanje cjelokupnog mentalnog blagostanja (Kali, 2019.).
Za Book.hr priredila I. A.; tekst napisala dr.sc. Anita Dučkić Sertić univ. spec. act. soc.; dipl. kat.; logoterapeut/Obiteljsko savjetovalište Caritas Zagrebačke nadbiskupije; izvor: Savjetovaliste.hr; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
