U Euharistiji nam se daruje sam Gospodin, trojedini Bog; zato je Euharistija s pravom vrhunac našeg duhovnog života…

Prije tjedan dana bila sam na duhovnim vježbama koje su, iako kratke, donijele mnogo lijepih plodova u mom duhovnom životu. Htjela bih zato s vama podijeliti neka otkrića, kako bismo svi zajedno neprestano postajali sve bliži Bogu.

Ovaj put, željela bih da malo promislimo o onom pravom smislu života svakog kršćanina – ljubavi.

Naša je prva zadaća ljubiti Isusa

Krenimo od temelja naše vjere. Središte našeg duhovnog života sama je osoba Isusa Krista. Ako pogledamo sve što nam Gospodin može darovati – zamislite bilo koji blagoslov: materijalni, tjelesni ili duhovni. Ipak, ima nešto još veće od toga. Nama se daruje ništa manje doli Bog sam. Svi ostali darovi i blagoslovi ništa su spram te objave. Ništa. Sjetimo se samo Pavlovih riječi: „Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem.“ (Fil 3, 8)

Nama se daruje sam Gospodin, trojedini Bog. Zato je Euharistija s pravom vrhunac našeg duhovnog života.

Na svetoj se misi Bog slavi na najveličanstveniji način. Htjela bih vas potaknuti da zamolite Duha Svetoga da vam objavi Isusa kao osobu u toj bijeloj hostiji, da vam objavi njegovu stvarnu prisutnost u vama kada ga primite. Kada vam to počne otkrivati, više ništa nećete moći moliti… U tom će promatranju biti dovoljno klanjanje, blagoslivljanje, zahvaljivanje…

Djelatna je ljubav najveći znak rasta u svetosti

Zanimljivo mi je kako velik broj ljudi, iako priznajem da sam i sama bila jedna od njih, kada čuju da neka osoba govori drugim jezicima ili vide neki drugi izvanjski znak, odmah pomisle da je ta osoba ‘posebno duhovna’. Ne. Da objasnim na konkretnom primjeru. Dar jezika najmanji je od svih darova. Pavao jako lijepo to objašnjava u 14. poglavlju Prve poslanice Korinćanima. U 18. retku kaže kako on moli u jezicima više od svih nas, ali draže mu je izreći pet riječi u razumijevanju, na izgradnju drugih, negoli deset tisuća drugim jezikom. To je ljubav. Ljubav prema onima kojima se služi.

Koliko je Krista u nama?

Bog dopušta da svetost Crkve zablista ondje, gdje živimo i djelujemo kao pojedinci. To je naše poslanje: biti svet ondje, gdje nas Bog poziva. Kako? Ljubeći! Ona prava ljubav, Božja djelatna ljubav, uvijek je spremna na konkretan čin, na žrtvu. Zapitajmo se koliko ljubavi dajemo u ono što obavljamo? Koliko je Krista u nama?

S druge strane, drugo je ime za ljubav patnja, ali o njoj možda u nekom drugom članku. Znate, kao što je nama rekao naš duhovnik: „Bog nije imun na patnje ljudi. On je Emanuel – ‘s nama Bog’, Jahve – ‘Ja jesam’ (tu za tebe, tu sam za čovjeka)“.

Po svetoj pričesti Nebo se spušta u naše srce i po tome nas Duh Sveti jednostavno potiče na služenje drugima. Čak i onda, kada se ne osjećamo sposobnima. Jer, znate što? Život se ne temelji na osjećajima, nego na vjeri, ufanju i ljubavi. Sami odlučujemo koliko ćemo ljubavi uključiti u nešto.

Nije lako staviti ljubav na prvo mjesto

Priznajem, nije lako, ali svi bismo trebali staviti ljubav iznad svega. Onda odmah u drugi plan pada i uspjeh, i karijera, i slava, blagostanje… Nažalost, nećemo odjednom početi živjeti na taj način, ali već je velika stvar ako to i poželimo. Važno je da u tom rastu cijelo vrijeme ‘računamo’ s milošću Božjom. Isto tako, ne zaboravimo da je naš najveći izvor molitva, odnosno sv. Misa u kojima bismo trebali primati Božju ljubav kao nezasluženi dar. To isto trebamo naučiti – primati Božju ljubav.

Molimo stoga za ‘slobodno srce’, koje će slijediti Isusove korake i koje će biti poslušno Očevoj volji. Osvijetlimo obraz Crkve u mjestima gdje živimo i dopustimo da Isus od naših srdaca učini Nebo već ovdje na zemlji.

Autor: Petra Mikulec (Eho projekt)

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)