Foto: Shutterstock
Hodao sam zemljanim putem s Biblijom u ruci, uzbuđen što ću podijeliti s drugima svoje svjedočanstvo na malom sastanku u obližnjem selu – sve dok ispred sebe nisam ugledao nekog čovjeka: bio je to moj otac.
Jedva da smo se pozdravili. Nismo se zagrlili, ni rukovali, nismo jedan drugoga pitali kamo smo se uputili.
Beatlesi su napisali pjesmu „Duga i zavojita cesta“. Takva je bila i naša šetnja, duga, zavojita i veoma tiha, a sa svakim je korakom postajala sve nelagodnija.
I postat će još gora.
Odrastao sam u strahu od oca. Strah je prerastao u mržnju. Njegova su oružja bile šake i riječi. „Ti si beskoristan“ boljelo je gotovo koliko i šamari – gotovo.
Meditirao sam nad tim riječima. Vjerovao sam u njih. Djelovao sam po njima…
Ali ništa me nije boljelo kao kada bih gledao kako tuče moju dragu majku. Od bijesa koji se rodio u mome srcu počeo sam sanjati o njegovu ubojstvu. No da sam ga ubio, život moje majke postao bi još nepodnošljiviji.
Riječi su moćne. Osjećao sam kako prodiru i duboko me ubadaju u srcu. Te su tri riječi izgradile moju sliku o meni samome: „Ti si beskoristan.“
Meditirao sam nad njima. Vjerovao sam u njih. Djelovao sam po njima. Jedan je učitelj predvidio moju budućnost… u zatvoru.
Bijes se ukorijenio u velikoj praznini unutar mene. Tek će Duh Sveti bijes, povrijeđenost i izdaju zamijeniti ljubavlju.
Jer ako smo se dok još bijasmo neprijatelji pomirili s Bogom smrću njegova Sina, mnogo ćemo više, pomireni, biti spašeni njegovim životom. (Rim 5,10)
Moj otac i ja hodali smo dok nismo stigli do odredišta. „Kamo ideš?“ konačno sam upitao.
„Na molitveni sastanak.“
Šok nije dovoljno snažna riječ da opiše moju reakciju. „Jedna me gospođa pozvala“, nastavio je on.
„Prvi put ideš na molitveni sastanak?“ upitao sam ne znajući što bih drugo rekao.
„Da.“ Upitao me: „A gdje ti ideš?“
„Na molitveni sastanak.“
Moj otac nije znao da sam ja pozvani govornik. A ja nisam znao kako ću podijeliti svoje svjedočanstvo i govoriti o životu bijesa, mržnje, nasilja i samoubilačkih misli, sve zbog triju riječi koje mi je moj otac često ponavljao
Trebao sam biti oduševljen – moj otac, netko kome je očajnički trebao Bog, išao je na molitveni sastanak. Umjesto toga, tražio sam način kako da pobjegnem. Nije ga bilo.
Kada su me odveli na govorničko mjesto u prostoriji, vidio sam da sjedi tik ispred mene. Pjevali smo, ali jedva sam izgovarao riječi jer slavljenje nije moglo izbrisati sva sjećanja i emocije.
Moj otac nije znao da sam ja pozvani govornik. A ja nisam znao kako ću podijeliti svoje svjedočanstvo i govoriti o životu bijesa, mržnje, nasilja i samoubilačkih misli, sve zbog triju riječi koje mi je moj otac često ponavljao.
„Ti si beskoristan“, uživao je neprijatelj podsjećajući me na to dok se slavljenje nastavljalo. Nisam mogao gledati u svoga oca.
Riječi mogu proklinjati, ali i blagoslivljati.
Koristio sam se riječima iz Pisma i iz srca da podijelim s drugima svoj život i evanđelje – silu evanđelja da promijeni život.
Toga je dana moj otac predao život Bogu. Nikada više nije bio nasilan ili bijesan. Izmirio se s mojom majkom, sa svojom obitelji, sa samim sobom.
Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Duh Gospodinov je na nama“ autorâ dr. Leslieja Keegela i Roberta Hunta.
Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
Pripremila I. A. | odabrao L. M.
