Foto: Dobo Kristian, Shutterstock
S vremena na vrijeme se u medijima pojavi članak koji govori za čime ljudi žale pred smrt. Letimično ga pročitamo i ubrzo zaboravimo da smo ga ikada vidjeli. Smrt nam se čini daleka stoga rijetko razmišljamo o toj temi, uglavnom tek nakon smrti bliske osobe ili kad se ozbiljno razbolimo, ali činjenica je da nas smrt sve čeka i da trebamo što bolje iskoristiti vrijeme koje imamo.
Za čim ćemo žaliti?
Živimo li onim životom o kojem sanjamo? Sumnjam da itko od nas može potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. Izgovora je bezbroj: posao, financijski problemi… Hoćemo li prije smrti žaliti jer nismo imali veću kuću i bolji automobil? Nitko na smrtnoj postelji ne žali za novcem ili za time što nije radio prekovremene na poslu, nitko! Većina žali što je prednost pred vlastitim željama i snovima dala onome što drugi od njih očekuju i što je previše radila. Propuštate li lijepe trenutke sa svojim djetetom radi posla? Naravno da ne trebate dati otkaz, jasno je da od nečega morate živjeti, ali slobodno malo usporite i posvetite se onome što je uistinu bitno. Je li bitnija vaša obitelj ili uspješna karijera? Vaše zdravlje ili velika plaća? Vjerujte mi, materijalne stvari neće vam biti ni na kraj pameti u trenutku umiranja, neće više biti bitne.
Rijetki stignu do kraja bez žaljenja
Jednog dana, kad shvatimo da se našem ovozemaljskom životu bliži kraj, uvidjet ćemo koliko je naših snova ostalo neispunjeno. Rijetki stignu do kraja životnog puta, a da ni za čim ne požale.
O. Nelson Medina, dominikanac iz Kolumbije, sastavio je popis onoga za čime su ljudi najčešće žalili na smrtnoj postelji. Zašto ne bismo koristili ovaj popis kao priliku da preispitamo svoju dušu i počnemo živjeti malo drugačije? Sve što moramo učiniti nakon toga jest moliti i tražiti milost da živimo na način na koji ćemo izbjeći bilo kakvo žaljenje u trenutku smrti.
Evo popisa!
Žalim što sam davao loš primjer drugima i što su ga oni slijedili.
Žalim što sam bio ravnodušan prema patnjama svojih susjeda.
Žalim što nisam ohrabrivao ljude koji su to zaslužili.
Žalim što nisam pohvalio one koji su trebali i zaslužili moju pohvalu.
Žalim što sam za svoje neuspjehe uvijek krivio okolnosti.
Žalim što sam trošio novac na nepotrebne stvari.
Žalim što nisam ranije oprostio nekome.
Žalim što sam iskorištavao one koji me vole.
Žalim što se nisam družio sa svojim susjedom jer ga nisam smatrao dovoljno zanimljivim, obrazovanim ili korisnim.
Žalim što sam gubio vrijeme na nepotrebne stvari.
Žalim što sam uživao u pohvalama, čak i onda kad sam znao da su lažne.
Žalim što sam se češće žalio nego zahvaljivao.
Žalim što sam psovao i bio bezobrazan prema drugima.
Žalim što sam sudjelovao u razgovorima u kojima se izrugivalo vjeru, Boga i Crkvu.
Žalim što sam bježao od križa.
Žalim zbog obećanja koja nisam ispunio.
Žalim što nisam više molio, a još više žalim što nisam više volio.
Žalim što sam ignorirao Isusa.
Žalim što sam povrijedio svog prijatelja.
Žalim što nisam više volio Boga i svoje bližnje.
Ne kaže se uzalud da samo smrt može strgnuti sve maske s naših lica, čak i one za koje nismo svjesni da ih svakodnevno nosimo.
I za kraj, neka nas kroz život vodi ova izjava slavnog pisca Marka Twaina: „Oprosti brzo, ljubi polako. Voli istinski. Smij se nekontrolirano i nikada nemoj žaliti za ničime što te nasmijavalo.”
Za Book.hr priredila Vedrana Prka, odabrala A. P.
Preporučujemo knjigu dr. prof. Tomislava Ivančića „Smrt nije kraj” koja sadrži razmišljanja o temama kao što su život, bolest, smrt, uskrsnuće, prolaznost, smisao. Knjigu možete pronaći na webshopu naše Biblioteke Figulus.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine’.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
