Foto: Jantanee Runpranomkorn, Shutterstock
Kada tko kaže: „Odlučio sam se promijeniti“, što on pod time misli? Valjda jedino na plastičnu operaciju. Jer na polju duhovnog života to je kao da kažete: „Slušaj, pretvorit ću vodu u vino. Vlastitim silama!“ No, izvoli, počni raditi. Blagoslovi, Bože! Vidjet ćemo posljedice toga.
Isusu treba donijeti vode
Jedino nas Bog može promijeniti iznutra, ozdraviti, osloboditi. Ali to ne znači da mi ništa ne možemo učiniti. Treba Isusu donositi vode. Pripremati „materijal“ za Božje čudo promjene. Naše su male vjernosti molitvi, obavezama, odlukama, poput kante vode. Često nam se to čini bijedno, mizerno, nekako neodgovarajuće uzvišenom projektu pod naslovom Hoću postati svet, ali to je naš udovičin novčić. Malo, ali sve što imamo. To je naš trud kojim Bogu govorimo: „Žudim za tvojim djelovanjem u mojem životu.“ I tada Isus može krenuti u akciju.
Upravo je tako i u našem životu. Bog će ostvarivati velika čudesa ako s naše strane čuje odlučno da, izraženo na stotinu načina u angažiranosti i vjernosti
Odluči se i angažiraj u vjernosti
Marija je postala Isusovom majkom zahvaljujući silnoj Božjoj milosti, koja ne poznaje granice. Ali da bi ta milost mogla početi djelovati, bila je potrebna Marijina suglasnost. Njezino da izrečeno u vjeri i povjerenju. Samo toliko, a tako mnogo. Sve ostalo bilo je na Bogu. Upravo je tako i u našem životu. Bog će ostvarivati velika čudesa ako s naše strane čuje odlučno da, izraženo na stotinu načina u angažiranosti i vjernosti. Naprimjer, kada želim moliti, prati me zapravo ispravno uvjerenje da to ne znam činiti. Ako se Duh Sveti neće moliti u meni, moj trud bit će uzaludan. Ali Duh Sveti neće me na čaroban način prenijeti u kapelu. Neće mi organizirati vrijeme klanjanja. Odluka o mjestu i vremenu molitve ovisi o meni. O meni ovisi i vjerna ustrajnost, što je moja deklaracija da čeznem za susretom s Bogom. I tada, kako nam obećava riječ, dolazi Duh Sveti da pomogne našu slabost i zauzima se za nas.
Čin Božje moći
Poniznost se upravo rađa iz svijesti da je taj naš trud malen, nedostatan za velika Božja djela koja se na taj način ostvaruju. Tada jasno shvaćamo da je to čin Božje moći, a da smo mi samo glinene posude u kojima se on ostvaruje. Bogu je takva naša suradnja dovoljna. On daje 99 %, a mi jedva 1 %. Ali samo zajedno ostvarujemo stopostotnu djelotvornost.
Tijekom gotovo 25 godina redovničkog života pokušala sam se približiti Bogu, postati sveta, na razne načine. I blago govoreći, ništa od toga. Što činiti?
To me razmišljanje snažno prati posljednjih mjeseci. Kad sam se nakon posljednjih duhovnih vježbi zamislila nad svojim duhovnim životom, došla sam do zaključka da sam već neko vrijeme zagrezla u mrtvoj točki. Razbijam se o nekakav stakleni strop i ne mogu ga probiti. Jednostavno, došla sam do granica svojih mogućnosti. Tijekom gotovo 25 godina redovničkog života pokušala sam se približiti Bogu, postati sveta, na razne načine. I blago govoreći, ništa od toga. Što činiti?
Jednostavno rješenje
Svjetlo na kraju tunela pokazalo mi se je u meditaciji nad Poslanicom sv. Pavla Rimljanima. Rješenje je bilo tako jednostavno. Pokazalo se je da jedina stvar koju mogu i trebam raditi da bih postala sveta, prema Božjoj zamisli, jest… moliti da Bog to u meni ostvari. To i ne izgleda kao neko otkriće, zar ne? Ali koliko se čovjek mora namučiti da bi na kraju shvatio da je kršćanski život, život iz milosti. Koliko kombiniranja, trčanja za vlastitom svetošću kao pas za svojim repom. A rješenje leži nadohvat ruke. Dovoljno je Bogu reći: „Želim. Čeznem!“ i u tome ustrajati.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
