‘Želimo li još više ući u dubinu svega što je doživljavala s. Faustina, čitajmo njezin Dnevnik’ Koračajmo i dalje, u Godini svete Faustine, milosrdnim putem našeg Gospodina.

Foto: bozjemilosrdje.net

Koordinator Koordinacije štovatelja Božjeg milosrđa, p. Andrzej Wośko, poslao je poruku svim štovateljima Božanskog milosrđa i svete Faustine. Poruku u cijelosti objavljujemo upravo na dan obilježavanja 92. godišnjice ukazanja Milosrdnog Isusa s. Faustini. 

Dragi štovatelji Božjega milosrđa, ma gdjegod bili, od srca vas pozdravljam i zazivam na vas blagoslov Milosrdnog Isusa te molim zagovor sv. Faustine. Moja poruka sadrži pet točaka-razmišljanja:

1. Zašto bismo trebali zahvaljivati Božjem milosrđu povodom 85. obljetnice svete smrti s. Faustine?

Na završetku 9. Nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa 2022. godine u Mariji Bistrici i nakon obnove Posvete svijeta Božjemu milosrđu (i hrvatskog naroda, hrvatskih obitelji i cjelokupnog hrvatskog govornog korpusa) proglasili smo Godinu sv. Faustine povodom 85. obljetnice njezine smrti.

Čega se trebamo prisjetiti i za što zahvaljivati Bogu kad razmišljamo o sv. Faustini? Prisjetimo se:

– 16. travnja 1928. godine, nakon završenog novicijata, položila je prve redovničke zavjete (privremene) – bilo je to prije 95 godina

– 1. svibnja 1933. godine s. Faustina položila je doživotne zavjete – bilo je to prije 90 godina

– u kolovozu 1938. godine – napisala je svoje posljednje pismo upućeno Majci Generalnoj poglavarici u kojem moli za oproštenje za sve pogrješke učinjene u životu – pismo završava riječima: „Doviđenja u nebu.“

– 25. kolovoza 1938. godine primila je bolesničko pomazanje

– 2. rujna 1938. godine, za vrijeme posjeta s. Faustini u bolnici, vlč. Sopoćko zatiče ju u ekstazi

– 5. listopada 1938. godine u 22:45 sati s. Marija Faustina Kowalska, nakon dugih patnji podnesenih s velikom strpljivošću, otišla je Gospodinu po nagradu – bilo je to prije 85 godina

– 18. travnja 1993. godine s. Faustina Kowalska proglašena je blaženom u Rimu – bilo je to prije 30 godina.

2. Koja su to prekrasna zbivanja koja će nam sigurno pomoći da dublje shvatimo i slavimo otajstvo Božjega milosrđa?

Možda će netko pomisliti: Ima još dosta vremena do listopada, pa (za)što nam to već danas Koordinator poručuje? Slažem se s onima koji tako govore, ali moja je glavna deviza i misao vodilja: Pripremljeno ranije – pola posla odrađeno. Pripreme zapravo već traju. Mi smo u „hodu“ koji smo započeli 22. listopada prošle godine, a završit će se u subotu 21. listopada ove godine.

Što je važno na tom putu?

Prvo: 22. veljače pada 92. obljetnica ukazanja Milosrdnog Isusa s. Faustini. Dobro nam je poznato što je Milosrdni Isus tražio od s. Faustine. Ona nam je, uz pomoć Božju i bližnjih (poglavarica, su-sestara, ispovjednika i duhovnika), prenijela što trebamo vršiti. Radi se o prakticiranju pet oblika štovanja Božjega milosrđa: Svetkovina Božjega milosrđa, Krunica Božjega milosrđa, Slika Božjega milosrđa, Sat Božjega milosrđa i širenje štovanja Božjega milosrđa.

Drugo: u nedjelju 18. lipnja sv. Misom u jedinom Svetištu Božjega milosrđa u Hrvatskoj – na Ovčari kraj Đakova, obilježit ćemo 85. obljetnicu svete smrti ove Svetice, odnosno proslavit ćemo njezino rođenje za Nebo!

Treće: i ove godine, 28. rujna, na trgovima i ulicama gradova, sela ili u crkvama (ispred kapela, raspela i slično), održat će se Međunarodna molitvena inicijativa Iskra milosrđa. To je ujedno i 15. obljetnica proglašenja Mihaela Sopoćka, ispovjednika i duhovnika s. Faustine, blaženim.

Četvrto: Najvažniji ovogodišnji događaj je jubilarni 10. Nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa koji će se održati u subotu 21. listopada u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Susret će početi sv. Misom u 11 sati. Uslijedit će štovanje relikvija svetaca Božjega milosrđa, pobožnost Križnoga puta, Krunica Božjega milosrđa i molitva Čina posvete svijeta Božjemu milosrđu. Molitvom Litanija u čast sv. Faustine i molitve za zadobivanje milosti po njezinu zagovoru završit ćemo godinu njoj posvećenu.

3. Svetište Božjega milosrđa u Płocku – mjesto prvog ukazanja Milosrdnog Isusa s. Faustini

Glavno ukazanje Milosrdnog Isusa s. Faustini dogodilo se na blagdan Katedre Svetog Petra (22. veljače). Dobro je istaknuti i važno je znati gdje se dogodilo prvo ukazanje. Ukratko ću izložiti o mjestu i vremenu ukazanja te situaciju u tom gradu danas.

Što je to sv. Faustina zabilježila o glavnom ukazanju i o mjestu gdje se ukazanje dogodilo?

„Uvečer u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije zraka, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da za slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelu svijetu.“ (Dn 47) Obećavam da duša koje bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u čast smrti. Ja sam branit ću je kao svoju čast. (DN 48)

Godine 1950. zgradu časnih sestara oduzela je država, odnosno komunisti…

Samostan sestara Naše Gospe od Milosrđa i, danas, Svetište Božjega milosrđa u Płocku mjesto je prvog ukazanja Milosrdnog Isusa s. Faustini Kowalskoj. Ona je ovdje od Isusa dobila zadatak da naslika sliku s potpisom Isuse, uzdam se u Tebe, te druge poruke. Događaj se zbio 22. veljače 1931. godine. Družba Sestara Naše Gospe od Milosrđa (ili sestara Majke Milosrđa) nastanila se u Płocku potkraj 19. stoljeća. Između 1899. i 1950. godine ustanovile su i vodile odgojno edukativnu ustanovu Svetog Anđela Čuvara za djevojke i majke koje su trebale duboku moralnu obnovu. Ustanova se nalazila u ulici Stari Trg. Godine 1950. zgradu časnih sestara oduzela je država, odnosno komunisti su je nacionalizirali.

Najvažniji hodočasnik koji je posjetio Płock zasigurno je bio papa Ivan Pavao II., 1991. godine

Sestre su se mogle vratiti u svoje prostore tek 40 godina kasnije tj. godine 1990. kad su im zgrade bile vraćene. Nakon povratka su nastavile svoju prvotnu djelatnost. – 22. listopada 1990. godine sestre su započele mjesečne pobožnosti i slavlje sv. Misa u čast Božjega milosrđa. Nakon svega par mjeseci ovamo su počeli pristizati prvi hodočasnici. Najvažniji hodočasnik koji je posjetio Płock zasigurno je bio papa Ivan Pavao II., 1991. godine. Premda nije pohodio samostan i mjesto ukazanja, ipak je govorio o tom događaju koji se urezao u povijest grada kao „svijetli put s. Faustine“. Sveti Otac je tada blagoslovio sliku Milosrdnog Isusa koju je naslikala slikarica iz grada Torunja, Elżbieta Plewa-Hoffmann. Ta slika Milosrdnog Isusa započela je svoj pohod po župama cijele biskupije Płock 7. lipnja 1992. godine.

…u kapelici postoji mogućnost svakodnevne sv. ispovijedi – svećenici dežuraju i po 6 sati dnevno…

– 22. listopada 1991. godine biskup Roman Marcinkowski za vrijeme sv. Mise posvetio je kip Milosrdnog Isusa koji je donirao g. Krajewski, veliki štovatelj Božjega milosrđa.

– 23. kolovoza 1993. godine vlč. Mieczysław Ochtyra imenovan je kapelanom sestara u Płocku.

– 8. prosinca 1996. godine na svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM biskup Zygmunt Kamiński svečanom sv. Misom otvorio je trajno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u kapelici samostana.

– 16. listopada 1999. godine biskup Stanisław Wojciech Wielgus je na zamolbu sestara dodijelio kapelici titulara – Božje milosrđe. I od te godine u kapelici postoji mogućnost svakodnevne sv. ispovijedi – svećenici dežuraju i po 6 sati dnevno.

– 30. travnja 2000. godine, pošto je završila svoj pohod po župama biskupije, slika Milosrdnoga Isusa svečano je postavljana u kapelicu Družbe sestara Majke Milosrđa. Dobro znamo da je istoga dana 2000. godine papa Ivan Pavao II., u Nedjelju Božjega milosrđa, proglasio Faustinu svetom, uveo Svetkovinu Božjega milosrđa te obvezao čitavu Crkvu da se ova Svetkovina slavi u prvu nedjelju iza Uskrsa.

4. Još nekoliko riječi o stanju u Płocku danas…

U svibnju 2015. godine počela je dogradnja pratećih objekata uz samostan i kapelu u Płocku. Gradnja popratnih zgrada i nove crkve imala je četiri etape. Do kraja 2015. postavljeni su temelji za sve što će se dograditi. Godine 2016. izgrađeni su zidovi i betonska konstrukcija te posebno prezbiterij nove crkve (svetište). U razdoblju od 2017. do 2019. godine dovršeni su: hodočasnički dom, ostali dijelovi crkvene zgrade i stavljen je krov. Sada su u tijeku radovi na ugradnji instalacija i uređenju interijera crkve.

Ništa od toga ne bi bilo napravljeno da nema hodočasnika i mnoštva dobrotvora. Bez djela, vjera je mrtva u sebi.

U izgradnji su i zvonik i pokrajnje kapele. Sve što je dosada sagrađeno uklapa se dobro u vizuru grada i neposrednog okoliša. Sada su u tijeku ličilački radovi. Pločice su postavljene po cijeloj crkvi. Crkva se polako popunjava slikama, oltarima, stepenicama gdje je to potrebno. Ovi radovi izvođeni su tijekom 2022. godine. Projektanti nisu zaboravili ni dizala. U samostanu danas živi dosta starijih redovnica. Ništa od toga ne bi bilo napravljeno da nema hodočasnika i mnoštva dobrotvora. Bez djela, vjera je mrtva u sebi.

Želimo li još više ući u dubinu svega što je doživljavala s. Faustina, čitajmo njezin Dnevnik.

U Płocku se svakog 22. u mjesecu slavi sv. Misa zahvalnica za dobročinitelje Svetišta Božjega milosrđa. Slike koje govore od tom lijepom pothvatu možemo vidjeti na web stranici koju uređuju sestre: faustyna.pl. Pozvani smo da zajedno zahvaljujemo Bogu za sva mjesta gdje je živjela, djelovala i umrla sv. Faustina. Sva ta mjesta svjedoče o istinitosti svega što je Milosrdni Isus poručio nama i cijelomu svijetu po s. Faustini. Želimo li još više ući u dubinu svega što je doživljavala s. Faustina, čitajmo njezin Dnevnik.

5. Sveta smrt s. Faustine Marije Kowalske – svjedoci…

Srijeda 5. listopada 1938. godine. Svitao je lijep dan u Krakovu. Rano je dežurstvo uz bolesnu s. Faustinu preuzela s. Amelia. Sestra Faustina zamolila ju je da joj pjeva neku pobožnu pjesmu, a kada se ova ispričavala kako nema glasa, sama je potiho zapjevala: Ni oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni čovjek nije zamislio što čeka djevicu na nebu. U četiri sata došao je o. Andrasz. Udijelio je s. Faustini apostolsko odrješenje i bolesničko pomazanje. Faustina je bila pri svijesti. Mnogo je trpjela. Uvečer je započela agonija.

U lijesu joj se povratila svježina i draž. Bila je daleko ljepša nego za života.

„Danas će me Isus povesti sa Sobom“ – navijestila je. Za vrijeme večere zazvonilo je zvono. Bilo je poznato da s. Faustina umire. Sestra Eufemija Tarczyńska svjedoči: „Bilo je oko 11 sati u noći. Kada smo došle onamo, s. Faustina kao da je lagano otvorila oči i malko se nasmijala. Potom je naklonila glavu i već… Sestra Amelia govori da vjerojatno više nije živa, da je umrla (…) Molile smo dalje. Svijeća je stalno gorjela.“ Sestra Marija Faustina Kowalska umrla je 5. listopada 1938. godine u 22:45 sati. Ujutro, 6. listopada, sestre su prenijele tijelo u kriptu. Lijes je ostao otvoren do sahrane. O. Jozef Andrasz kaže: „U lijesu joj se povratila svježina i draž. Bila je daleko ljepša nego za života.“

I za kraj – počujmo što Isus govori Faustini i nama…

„Kćeri moja, ako po tebi od čovječanstva tražim štovanje mojega milosrđa, onda si ti prva koja se mora odlikovati pouzdanjem u moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa koja trebaju izvirati iz ljubavi prema meni. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati.“

…prvi – djelo; drugi – riječ, treći – molitva…

„Evo ti dajem tri načina na koja trebaš činiti dobro bližnjima: prvi – djelo; drugi – riječ, treći – molitva. U ta tri se skriva punina milosrđa i neosporan su dokaz ljubavi prema meni. Na taj način duša slavi i daje hvalu mojemu milosrđu. Da, prva nedjelja po Uskrsu jest svetkovina Milosrđa, ali treba biti i djelo. Tražim štovanje mojega milosrđa svečanom proslavom ove svetkovine i štovanjem ove slike. Po toj slici udijelit ću dušama mnogo milosti; ona treba podsjećati na zahtjeve moga milosrđa jer i najsnažnija vjera nemoćna je bez djela.“ (Dn 742)

Andrzej Wośko; bozjemilosrdje.net; Book.hr