Foto: Pixabay, StockSnap
Ovdje prenosim bilješke koje sam zabilježila tijekom susreta s don Vincentom Nagleom, koji pomaže upravo bolesnima, onima koji nemaju nadu u potpuno izlječenje, kroničnim ili terminalnim bolesnicima. Don Vincent je stoga pravi ekspert za bol:
„Obično želimo odlučiti koje žrtve moramo podnijeti, no kada on bira, bira upravo one žrtve koje ne bismo željeli, teše križ za nas… kada shvatiš da je za tvoje spasenje, naučiš reći: pošalji mi sve, rani me u svemu, ponizi me u svemu, uništi sve ono što je moje, oduzmi mi čast pred ljudima, učini da svi loše govore o meni i da to čine u istini, nije me briga, jer sam sada shvatio jedno.
Bog mi je dao viziju, iako nisam mističar, no on je na djelu i ako želi, može mi je dati. Jeste li ikada, plačući, na koljenima, uistinu rekli Gospodinu: „Spasi nas, Gospodine, spasi nas“? Ne tražimo od Boga da nas spasi, nego da nam pomogne, da učini naš život potrebnijim spasenja. Mi ne želimo biti uistinu spašeni.
…jedino zbog čega je došao jest ono što mi nikada ne tražimo
Ako je ovdje da nam daruje život koji ne treba biti spašen, s kojim je ciljem došao? Nije to ono što on želi, jedino zbog čega je došao jest ono što mi nikada ne tražimo. Zašto? Znamo to dobro: tražim li pomoć, to je pomoć koju ja želim, kada se traži spasenje, tada se ne mogu nametnuti uvjeti, nije kako ja to želim. Upravo je onako kako želi onaj koji me spašava.
Ti i cijeli tvoj život pod nadzorom ste onoga koji umire kako bi te spasio i obećava ti svoj život, i već ti ga ovdje nudi, kroz ono što se događa
Osjećamo napor jer na umu imamo kakav bi život trebao biti i to nije loše, imamo na umu i ispravne stvari: da postoji red, da nam zdravlje omogućava izvršavanje naših dužnosti, to su vrlo ispravne stvari… Bile bi najispravnije kada bi se naša nada sastojala u činjenici da će sve doći na mjesto i da me ništa neće uznemiriti. No to nije plan, nije projekt. Stvoreni smo za nešto drugo: odnos, odnos koji širi horizonte naših sitnih kalkulacija, koji nam toliko puno obećava (i daje nam da predokusimo) jer kada se povjeruje obećanju, već ga se živi. Život i smrt, gubitak i patnja, dobitak i pobjeda uvijek u sebi nose ovaj horizont, ovo pitanje: kako me spašavaš kroz to, Gospodine? Ti i cijeli tvoj život pod nadzorom ste onoga koji umire kako bi te spasio i obećava ti svoj život, i već ti ga ovdje nudi, kroz ono što se događa. Dakle, kada me spašavaš, nije važno što me snalazi, nije važna krvava i nepodnošljiva rana, nisu važni gubitak i prijevara. Tu je još i pitanje: spašavaš li me tako, Gospodine?
„Spasi nas, Gospodine“ zaziv je koji nas najviše oslobađa, sve postaje mogućnost potvrde da je on na djelu za naše spasenje i dan postaje obećanje, ne iščekivanje najgorega. Za nas postoji samo jedno pitanje: tko nas spašava od smrti?
Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Preporučujemo i ovaj ulomak iz iste knjige:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
