Foto: “A Beautiful Mind” (2001)
Matematički genij u glazbenoj knjižnici
Vrativši se u Cambridge uznemiren, odsutna duha, Nashu je bilo još teže i dosadnije pripremati nastavu nego inače. Stoga je tražio bijeg u glazbenoj knjižnici svakog popodneva.
[1]Knjižnica na prvom katu Memorijalne zgrade Charlesa Haydena imala je impresivnu zbirku klasičnih snimaka i izolirane kabine u kojima se je moglo sjediti i slušati ploče, okružen tamnoplavim zidovima i osjećajući se kao da se pluta u vodi.
[2]Nash bi u njima na kraju satima slušao Bacha ili Mozarta.
Na putu u knjižnicu zaustavio bi se na pultu da razmijeni nekoliko šaljivih dosjetki s knjižničarima, što je bio način komunikacije kojim je držao ljude na distanci, kao i kad bi igrao s ljudima svoje omiljene igre. Jedno od prvih popodneva bio je iznenađen što vidi mladu ženu koja je bila njegova studentica prethodne godine kako stoji iza knjižničarskog pulta. Susreo bi ju povremeno u knjižnici, ali sad je bio siguran da radi ondje. I ona se je činila iznenađena kad ga je ugledala kako joj prilazi, ali mu se je ugodno nasmiješila i pozdravila ga po imenu. Kad se je udaljio od nje, osjetio je da ga njezine oči prate.
Ona se isticala kao orhideja u vojničkom okruženju
Do tog vremena u MIT-u je već bilo mnogo studentica, a dvadesetjednogodišnja Alicia Larde isticala se je kao orhideja iz rasadnika u tome inače jednoličnu, gotovo vojničkom okruženju. Nježna i ženstvena, blijede puti i tamnih očiju, ujedno je odisala i nevinošću i glamurom. Bila je privlačno stidljiva, kao i profinjena osjećaja za samopouzdanje, uglađenost i eleganciju.
[3]Uvijek savršeno dotjerana, imala je kratku crnu kosu u stilu Elizabeth Taylor u Butterfieldu 8, gotovo uvijek u veoma dugim suknjama, čvrsto stegnutima remenom oko tanka struka i u cipelama s vrlo, vrlo visokim potpeticama.
[4]Uređivala se je kao kakva kraljica. Studentske novine The Tech jednom su spomenule njezine prekrasne gležnje u godišnjem izvješću o MIT-ovim studenticama.
[5]Bila je bistra, živahna, zaigrana i razgovorljiva – ponekad sarkastična, a često vrlo oštra – popularna kod „malih dječaka“, kako je zvala studente, i luda za filmovima.
[6]Njezino je podrijetlo bilo egzotično. Jedna od njezinih prijateljica opisala ju je kao „salvadorsku kraljevnu s osjećajem za noblesse oblige“.
[7]Lardeovi muškarci bili su zgodni, a žene izuzetno lijepe
Lardeovi su bili, zapravo, aristokratski klan.
[8]Njihovi korijeni, kao i svih obitelji koje su činile srednjoameričku elitu, bili su europski, ponajviše francuski. Eloi Martin Larde, vinogradar iz Champagnea, pobjegao je iz Francuske za Revolucije i naselio se je u Baton Rougeu. Njegov sin Florentin Larde preselio se je u Srednju Ameriku, prvo u Gvatemalu, ali uskoro u San Salvador, gdje je sa svojom ženom i sinom Jorgeom držao hotel, a kasnije i postao vlasnikom velike hacijende, na kojoj se je uzgajao pamuk.
Lardeovi muškarci bili su zgodni, a žene izuzetno lijepe. Fotografija Alicijina oca, Carlosa Lardea Arthesa, i njegovo devetero braće, snimljena nekoliko dana prije smrti njihove majke 1911., mogla bi biti od Romanovih. Povijest obitelji ima romantičan prizvuk. Alicijin stric Enrique vjerovao je da je nezakonit sin jednoga od austrijskih Habsburga, nadvojvode Rudolfa. Obiteljska legenda također govori o poveznici s francuskim aristokratima Bourdonima.
[9]Lardeovi su većinom bili liječnici, nastavnici, pravnici i pisci te su više pripadali inteligenciji negoli posjedničkoj oligarhiji koja je dominirala salvadorskim gospodarstvom, temeljenim na indigu i kavi. (…)
Nash nije bio odrpanac, kao mnogi matematičari
Kad bi se vidjelo Nasha kroz Alicijine oči tijekom njihovih prvih susreta kao studentice i nastavnika, otkrilo bi se mnogo o elementarnoj sili koja ju je privukla k njemu. U MIT-ovoj intelektualnoj hijerarhiji, gdje je „matematika bila najvažnija stvar“, kako je Joyce govorila, Nash je bio najbliže kralju.
[10]No njegov izgled je bio ono što je činilo da Alicijino srce brže kuca. (…) Emma Duchane, studentica fizike u MIT-u dvije godine mlađa od Alicije, kaže: „Alicia je držala da je prezgodan. Njegove noge činile su joj se prekrasnima.“
[11]Nash nije bio odrpanac, kao mnogi matematičari. Uvijek je bio uredno počešljan, izglačan i dotjeran. Njegova oholost i hladna indiferentnost samo su povećavali njegovu poželjnost. Njegovo ime od dva sloga reklamiralo je njegovo anglosaksonsko podrijetlo, što ga je dodatno činilo poželjnim. „Bio je veoma, veoma lijep“, Alicia je kasnije rekla. „Veoma inteligentan. Bio je pomalo poput junaka kojeg se obožava.“
[12]ZALJUBLJENA
Nash ju nije zamijetio, ali je ona itekako bila spremna da ga zapanji. Cijele te godine ga je pratila. Najednom bi rekla: „Pođi sa mnom u glazbenu čitaonicu, Joyce“, ili: „Idemo u Walkerov memorijal. Hoću vidjeti Nasha.“
[13]„Bila je usredotočena samo na njega“, sjeća se Joyce. „Pripremila je cijelu kampanju.“
Zbog tog su patile njezine ocjene. Imala je D iz dva predmeta te joj je prvi put otkad je došla u MIT prosjek ocjena bio niži od C. Narednog travnja Joyce je napisala svojim roditeljima: „Alicia još uvijek nije najbolje jer je ZALJUBLJENA. Hoda okolo sa širokim osmijehom na licu.“
[14]Kad je odslušala Nashov kolegij, Alicia se je zaposlila u Nashovu omiljenu obitavalištu – glazbenoj knjižnici. Koliko je bila zaljubljena vidi se po tome što joj se je to činilo zanimljivijim radnim mjestom od onoga u Lincolnovim laboratorijima, gdje je također radila. (…)
Brak sa slavnom osobom
Ali kad je ponovo počeo dolaziti u knjižnicu te jeseni, Alicia je ušla u razgovor s njim i bila toliko zaokupljena njime koliko i svaki obožavatelj svojom omiljenom zvijezdom. Saznala je da igra šah. Saznala je i da voli znanstvenu fantastiku. Potrudila se je naučiti igrati šah, a uza svoj posao u knjižnici, odlazila bi i u znanstvenu knjižnicu i čitala znanstvenu fantastiku. „Osim što radim u glazbenoj čitaonici, odlazim i u znanstvenu čitaonicu i čitam znanstvenu fantastiku (Johnu se ona sviđa)“, napisala je u pismu upućenu Joyce.
Usprkos njezinoj zaljubljenosti, koja je, kako se čini, prekinula karijeru vrijedne studentice, Alicia Larde igrala je ozbiljnu igru. Njezini romantični snovi o tome da će poslati slavna znanstvenica nisu opstali pred grubom stvarnošću koja se je predstavila u MIT-u. Kako je kasnije rekla: „Nisam bila Einstein.“
[15]Pragmatična, kakva je bila, uvidjela je da bi joj brak sa slavnom osobom također ostvario ambicije. Nash je odgovarao za tu ulogu. „John bi joj mogao pružiti mnoge stvari koje nije imala“, primijetio je John Moore, matematičar koji se je zaljubio u Aliciju nekoliko godina kasnije.
[16]Nažalost, romantična djevojka, čija je omiljena pjesma bila Lady of Spain, nestat će zauvijek za samo nekoliko godina. (…)
Ulomak iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Silvyje Nasar. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha“
…otkriva priču o životu Johna Nasha – američkog matematičara i nobelovca, temeljeći svaku pojedinost na dokumentima i izvorima te podatcima dobivenima u razgovorima s više od stotinu pojedinaca, Nashovih prijatelja i poznanika.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
