Foto: Shutterstock
Te zime, za vrijeme naših tjednih susreta, Charles Price i ja često smo razgovarali o fenomenu na koji mi je on ukazao – odbojnosti Amerikanaca prema religiji. Rekao sam mu još nešto što sam primijetio u našoj crkvi.
„Kad muškarac počne napredovati u poslu, dre Price, on će prestati dolaziti u crkvu. Vidio sam to mnogo puta.“
Često, rekao sam mu, cijela zajednica bila je na koljenima kada je čovjek trebao otplatiti stanarinu ili dobiti zajam od banke. Ali kada posao tog istog čovjeka počinje cvjetati, Crkva, koja se u teškim vremenima borila zajedno s njim, sad ga iznenada ne vidi u svojoj sredini. „Zašto to mora biti tako?“
Mi svećenici možemo utješiti i posavjetovati čovjeka koji je u teškom duševnom stanju, ali što je s čovjekom kojemu sve dobro ide?
Dr. Price zavali se u fotelju. „Znam koji odgovor Crkve daju: svjetovni uspjeh nasuprot životu duha. Bog i Mamon – i tako to. No, to me ne zadovoljava.“ Provukao je ruku kroz svoju sivkastu kosu, koja je postajala sve rjeđa. „Kakve odgovore Crkva ima za muškarce – i žene – koji se suočavaju sa zaista užasno složenim problemima suvremenog poslovanja? Ljudima sa strahovitom odgovornošću, o čijim odlukama ovise stotine zaposlenih ljudi. Takvi ljudi dolazili su i k meni, Demose, i, iskreno govoreći, ja čak nisam mogao razumjeti njihova pitanja. Što ja znam o poslovnim ugovorima i zamrzavanju cijena? Ja nemam nikakva iskustva u poslovanju.“
„Sigurno, mi svećenici možemo utješiti i posavjetovati čovjeka koji je u teškom duševnom stanju, ali što je s čovjekom kojemu sve dobro ide? On jednako treba Boga, a propovjednici kao ja čak ne znaju ni njegov jezik.“
Iz knjige „Najsretniji ljudi na svijetu” autorâ John i Elizabeth Sherrill. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
