Foto: Shutterstock
„Rimski kolar (ovratnik)”, bijeli ovratnik koji svećenik nosi oko vrata, jedan je od najkarakterističnijih dijelova klerikalnog odijela. Zahvaljujući njemu svećenike jasno raspoznajemo. Međutim, to je vrlo neobičan odjevni predmet. Evo kada je i kako nastao.
Lan, čipka, različite varijacije, protestanti…
Svećenici su tek u 12. ili 13. stoljeću počeli nositi „rimsku reverendu”, kako bi se izdvojili od laika. Nekoliko stoljeća kasnije određeno je da reverenda mora biti crne boje a negdje u tom razdoblju pojavio se i bijeli ovratnik (kolar).
U to je vrijeme bilo moderno nositi laneni ovratnik preko odjeće. Teolog i povjesničar Matthew Bunson kaže: „To je postalo običajem, a do 17. stoljeća bilo je mnogo vrsta takvog ovratnika, izrađenih od lana i fine čipke”. Godine 1624. papa Urban VII. dodatno je regulirao uporabu ovratnika i zabranio bilo kakve ukrase ili čipku. Tijekom godina nastale su različite varijacije rimskog ovratnika, a protestanti su razvili vlastitu tradiciju kako bi se udaljili od Crkve.
Međutim, vjeruje se da je upravo protestantski svećenik u 19. stoljeću izumio suvremeni pomični ovratnik, koji je dodatno popularizirao oxfordski pokret (vjerski pokret u Engleskoj 1830-ih i 1840-ih, kojem je cilj bio duhovna obnova prema uzoru prve Crkve).
Simbol koji pokazuje tko je pravi gospodar
U duhovnom smislu, ovratnik je postao simbolom svećenikove posvećenosti Bogu, te načinom raspoznavanja njegova zanimanja. Neki svećenici kolar smatraju simbolom koji pokazuje da su potpuno predani Bogu, da su njegovi „robovi”, te njime na taj način ukazuju svijetu tko je naš pravi gospodar.
Osim toga, s obzirom da su mnogi ovratnici prilično neudobni, ovratnik je postao načinom vršenja svakodnevne pokore Bogu, kao žrtve naknadnice za ljude kojima svećenik služi. Svećenik „nije svoj” i vidljiv je znak Isusa Krista usred svakodnevnog života, spreman pomirivati grešnike s Bogom i vraćati duše k Njemu.
