Foto: Shutterstock
U našem životu sasvim sigurno potrebna je molitva. Ona bi trebala biti razgovor s Bogom. Najčešće, nažalost, ona je po našem osjećaju, samo monolog.
Čak bih rekla i nešto gore od monologa. Ona postaje obvezom, odnosno, još jednim stresnim događajem. Čovjek rano ustaje, mora oprati zube, letjeti na posao i pomisli: „Uf, pa još i molitva.“ Ako je vjeran, naravno, izverglat će tu molitvu, kao još jednu obavljenu obvezu u nizu. A molitva nije obaveza! „Kako to?“ – reći ćete mi. „Pa kršćanin mora moliti.“
Molitva je prigoda da upravo u tome ludom, užurbanom svijetu zastanemo i uzmemo zraka, a ne da ispunjavamo još jednu stresnu obvezu.
Pokažite mi onda takvu Božju ili crkvenu zapovijed koja to nalaže! Nedjeljom i blagdanima moramo sudjelovati na euharistiji. Ali o Krunici nema ništa! Možda će neki sada pomisliti, čitajući ove riječi: „Oh super, jedna briga manje.“ I to može biti dobra točka izlaska prema pravoj molitvi. Molitva zbog potrebe srca, zbog čežnje za Bogom, a ne zbog obveze. Molitva je prigoda da upravo u tome ludom, užurbanom svijetu zastanemo i uzmemo zraka, a ne da ispunjavamo još jednu stresnu obvezu.
Ima jedna stara redovnička anegdota o redovnicima koji su molili večernju. Odjednom je počela strašna oluja. Jedan od redovnika zatvorio je časoslov i predložio: „Idemo se pomoliti!“ Dakle što su prije toga radili? Ispunjavali obvezu!
Prava molitva je lijek za stres
Lijepo ste se navezali na temu molitve upravo u kontekstu stresa, jer prava molitva najbolji je lijek za stres. Naravno, to je samo sporedni efekt, a ne cilj molitve. Isto tako onaj tko autentično moli ne uspostavlja samo svezu s Bogom, već i sa samim sobom, svojom dušom i pronalazi utjehu.
Ako otkrijemo molitvu kao način „rasipanja“ vremena s Bogom, ona će za nas biti više ozdravljujuća nego trotjedni boravak u toplicama. Naravno, ne smijemo molitvu svesti samo na način opuštanja, jer molitva nije joga! Ako ipak iskreno tražimo susret s Bogom, onda on za sobom donosi mir kakav svijet ne može dati.
S nama je Netko komu sve to možemo povjeriti, predati, ostaviti…
Stres se ne stvara iz količine obveza, već iz unutarnje napetosti koju naše obaveze stvaraju. U nama se pokreće motor koji radi i onda kada za to nema potrebe. A mi ne znamo kako ga ugasiti! Umjesto da se odmorimo, prebiremo u glavi prošle događaje i scenarije budućih događaja. Ispravna molitva fantastično isključuje taj mehanizam. S nama je Netko komu sve to možemo povjeriti, predati, ostaviti… Netko se za nas brine. Nisi prepušten samomu sebi. I to je radosna vijest.
Iz knjige „Bog traži čovjeka“ autorice sestre Bogne Mlynarz. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
