Foto: Shutterstock
Španjolska manekenka i glumica Olalla Oliveros, zaprepastila je modni svijet, prije četiri godine, odustajanjem od uspješne karijere i odlaskom u samostan.
Objasnila je da je osjećala sve veće nezadovoljstvo te da je imala snažno iskustvo u svojoj nutrini kada je bila u Fatimi.
„Bog mi je uputio poziv, izabrao me i nisam mu mogla reći ne“, rekla je.
Časnih sestra je u današnje vrijeme puno manje nego prije nekoliko desetljeća. Ipak, u nekim dijelovima svijeta bilježi se porast broja redovnica. Mlade žene i dalje osjećaju poziv na posvećeni život, no što to potiče mladu ženu da ostavi prijatelje, dečka i obećavajuću karijeru, i da ode u samostan? Kako se to dogodi?
Studentica i istraživačica J.E. Sigler, u predavanju u TEDx-u iz 2012. godine, pod nazivom „Zašto redovnice nemaju krizu srednjih godina“, raspravlja o ključnim elementima.
Četiri koraka
Sigler je intervjuirala veliki broj redovnica i njezina istraživanja pokazuju da postoje četiri ključna elementa ili koraka koji su zajednički pozivima na posvećeni život, a koje ona naziva: tišina (nakon čega slijedi strah), proganjanje, skok i konačno mir i radost.
Sigler kaže da je prvi korak – tišina – osobito izazovan u našem glasnom, rastresenom i medijski zasićenom svijetu, ali je neophodan kako bi čuli i razumjeli svoje srce. Sigler također uključuje i strah kao dio prvog koraka jer se neizbježno javlja kada osoba osjeti poziv na posvećeni život, iako to nije primarna karakteristika.
Proganjanje se odnosi na činjenicu da ne možete prestati razmišljati o vjerskom pozivu jednom kad ga osjetite, a „skok“ je neophodan, ali riskantan korak koji slijedi. Mir i radost fenomeni su koje je Sigler osjetila u intervjuima s redovnicama; to su iskustva koja mnoge od njih opisuju i čini se da su neizbježna posljedica življenja u dubokoj intimnosti s Bogom.
