Zašto mnogi, nakon početnoga zanosa, odustaju od Isusa Tijekom puta prošao sam kroz godine žara, mlakosti i nevjere Božjoj ljubavi, ali nikad se nisam pokajao zbog svoga „da“ Isusu.

Foto: Shutterstock

(Lk 9,57-62)

„Za tobom ću kamo god ti pošao“, oduševljeno kaže čovjek Isusu. Na početku hoda prema duhovnom zvanju, mnogi s oduševljenjem slijede Isusa. Ali nakon par godina, kada put postane naporan i zahtjevan, mnogi napuštaju Isusa.

Kad sam započeo hod prema duhovnom zvanju, bilo nas je šezdeset mladića. Onda se, godinu po godinu, broj sve više smanjivao. Nije bilo lako prihvatiti afektivnu i financijsku neizvjesnost. Od onih šezdeset ostao je samo jedan. Ostao je najgori, odnosno onaj koji vas svako jutro budi šaljući vam „SJEME“.

Nakon što su s toliko oduševljenja rekli „da“, čim su bili pozvani ozbiljno se odreći svojih komoditeta i svojih idola, prestali su slijediti Krista

Tijekom puta prošao sam kroz godine žara, mlakosti i nevjere Božjoj ljubavi, ali nikad se nisam pokajao zbog svoga „da“ Isusu. Moje „da“ zbog kojeg sam najviše trpio bio je povratak u Pianuru kod Napulja gdje sam, u listopadu 1957., u dobi od 12 godina, započeo svoj hod prema duhovnom zvanju. Sad sam ovdje, župnik jedne velike župe u kojoj treba obavljati mnogo apostolata. Nisam mlad, ali imam mnogo iskustva za podijeliti. Tijekom mnogo godina svoje apostolske službe, upoznao sam mnogo ljudi koji su bili pozvani zakoračiti na ozbiljan put vjere. Nakon što su s toliko oduševljenja rekli „da“, čim su bili pozvani ozbiljno se odreći svojih komoditeta i svojih idola, prestali su slijediti Krista.

Tko želi slijediti Krista nije pozvan ići širokim i prostranim putem, nego uskim. Slijedeći Isusa, potrebno je napustiti i odbiti sve ono što svijet nudi. Ne može se služiti dvojici gospodara. Amen. Aleluja.

Autor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Odabrao: fra Petar Ljubičić