Ivan iz Dukle (Jan z Dukli), bio je poljski franjevac bernardinac. Rođen je 1414. u Dukli, mjestu podno Karpata (danas Podkarpatsko vojvodstvo), u jugoistočnoj Poljskoj, na granici sa Slovačkom. Školovao se u rodnom mjestu, a kasnije u Krakówu. Kao mladić neko je vrijeme provodio pustinjački život. Oko 1434. stupio je u franjevački red u obližnjem gradu Krosnu. Od 1438. do 1440. bio je gvardijan franjevačkog samostana u Krosnu, a od 1444. u Lavovu (danas Ukrajina). Kao svećenik bio je na glasu kao sjajan propovjednik i ispovjednik ne samo u Poljskoj nego i u Ukrajini, Moldaviji i Bjelorusiji. Uz sebe je stalno nosio pravila svetog Franje jer je nastojao slijediti njegove upute u nasljedovanju Krista Gospodina i služenju braći ljudima.
Slijep, a vidi…
U Lavovu se 1463. pridružio strožoj franjevačkoj opservantskoj grani, bernardincima, nazvanima tako po njihovom krakovskom samostanu, s crkvom posvećenom svetom Bernardinu Sijenskom. Boravio je uglavnom u bernardinskim samostanima u Poznańu i Lavovu. Zalagao se za jedinstvo Kristove Crkve i priveo katoličkoj vjeri mnoge Rusine i Armence. Potkraj života je oslijepio, ali to nije smanjilo njegov apostolski žar. Često je molio novake da mu čitaju svetopisamske tekstove kao pripremu za njegove propovijedi.
Mnoga čudesa
Umro je na glasu svetosti u Lavovu, 29. rujna 1484. Tijelo mu je 1945. preneseno najprije u Rzeszów, a 1974. u rodnu Duklu. Pripisuju mu se mnoga čudesa, pored ostalog i legendarna obrana Lavova godine 1648. pred tatarskom i kozačkom navalom, koju su predvodili čuveni tatarski vojskovođa Tuhaj-bej i zaporoški hetman Bogdan Hmjelnicki. O tim događajima piše prvi poljski i slavenski nobelovac, veliki Henryk Sienkiewicz, u svojem romanu „Ognjem i mačem”. Blaženim je Ivana iz Dukle, 1733. godine, proglasio papa Klement XII., a svetim, 10. lipnja 1997., papa Ivan Pavao II., na misi u Krosnom, pred oko milijun vjernika. Zaštitnik je Poljske i Litve.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
