Foto: Shutterstock
Blažena Djevica Marija govori Mariji Valtorti:
»(…)
Ja sam, Marijo, otkupila ženu svojim božanskim materinstvom. Ali to je bio samo početak otkupljenja žene. Odričući se svake ljudske bračne veze zavjetom djevičanstva, odbacila sam svako požudno zadovoljenje, zasluživši milost od Boga.
Ali to još nije bilo dosta. Jer grijeh Evin bijaše drvo s četiri grane: oholost, lakomost, proždrljivost (pohotljivost), razbludnost. I sve četiri trebale su biti odrezane prije nego učine drvo neplodnim od korijena.
Pobijedila sam oholost
Ponizivši se do dna, pobijedila sam oholost. Ponizila sam se pred svima. Ne govorim o svojoj poniznosti prema Bogu. Svako je stvorenje dužno poniziti se pred Bogom. I njegova se je Riječ pred njim ponizila. Morala sam i ja, žena. Ali jesi li ikad razmišljala kakva sam sve poniženja morala podnositi od ljudi, ne braneći se ni na kakav način? I Josip, koji bijaše pravedan, bio me optužio u svom srcu. Ostali, koji ne bijahu pravedni, griješili su mrmljanjem videći moje stanje, i graja njihovih riječi poput gorkog vala razbijala se o moje čovještvo. I to bijahu prva od beskrajnih poniženja što mi ih pribavi moj život Majke Isusove i majke ljudskog roda. Poniženja od siromaštva, poniženja kao izbjeglice, poniženja od prigovora rođaka i prijatelja, koji su me, ne znajući za istinu, sudili da sam kao majka slaba prema svome Isusu koji je postao mladićem, poniženja kroz tri godine njegove službe, okrutna poniženja u času Kalvarije, poniženja i što sam morala priznati da nemam čime kupiti mjesto i mirodije za pogreb Sina moga.
Pobijedila sam lakomost
Pobijedila sam lakomost (škrtost) praroditelja, kad sam se unaprijed odrekla svog Djeteta. Majka se nikada ne odriče svog djeteta, osim ako je prisiljena. Iskala to od njezina srca domovina, ljubav supruge, ili sami Bog, ona se opire tom dijeljenju od voljenog djeteta. I to je sve prirodno. Dijete nam raste u krilu i nikad nije potpuno prekinuta veza koja drži njegovu osobu spojenu s našom. Iako je raskinut kanal životnog pupka, ostaje još uvijek živac koji polazi od srca majke, duhovni živac koji je življi i osjetljiviji od fizičkog, koji je ucijepljen u srce djeteta. Ako ljubav prema Bogu, ili prema stvoru, ili traženje domovine udaljuju dijete od majke, tada ona osjeća kako je rastežu sve do ljute boli. I ako smrt otme dijete majci, srce joj se lomi i ostaje na njem duboka rana. I ja sam se odrekla Sina svoga, od časa kad sam ga imala. Dala sam ga Bogu. Vama sam ga dala. Ja sam se lišila ploda svoga krila da zadovoljim Evinu krađu ploda Božjega.
Pobijedila sam pohotljivost
Pobijedila sam pohotljivost (proždrljivost) i za znanjem i za uživanjem, prihvaćajući znati samo ono što je Bog htio da znam, ne išćući ni u sebe ni u njega više od onoga što mi je bilo rečeno. Vjerovala sam, dalje ne istražujući. Pobijedila sam pohlepnost za uživanjem, jer sam se odrekla svake slasti sjetila. Svoje sam tijelo stavila pod noge. Tijelo, oruđe Sotonino, zajedno sa Sotonom, stjerala sam pod svoju petu, da od njega načinim stepenicu da se približim nebu. Nebo! Moj cilj. Ondje gdje bijaše Bog. Jedina moja glad koja nije proždrljivost, nego nužnost od Boga blagoslovljena, koji hoće da za njim čeznemo.
Pobijedila sam razbludnost
Pobijedila sam razbludnost, koja je oblapornost
[1]dovedena do pohlepe, do gramzivosti. Jer svaka neobuzdana mana vodi k još većoj mani. I proždrljivost (pohotljivost) Evina, koja je već sama za osudu, dovede je do razbludnosti. I nije joj više bilo dosta što se zadovoljila sama. Htjede dotjerati svoj zločin do rafiniranog intenziteta i spozna svoga druga i učini se učiteljicom bludnosti. Ja sam preokrenula stanje i umjesto da silazim, uvijek sam uzlazila. I umjesto da svog druga koji je bio pošten, guram prema dolje, ja sam ga uvijek podizala gore, i načinila od njega anđela. Sada kad sam posjedovala Boga i s njim njegova neizmjerna bogatstva, požurila sam se da ih se riješim, govoreći: „Evo: nek se vrši po njemu i od njega tvoja sveta volja“.
Čist je onaj koji ne drži na uzdi samo tijelo nego i osjećaje, i misli. Ja sam morala biti čista da poništim Bestidnu koja je to bila tijelom, srcem i duhom. I nisam izašla iz svoje suzdržljivosti govoreći čak i o svome Sinu – koji je bio jedino moj na zemlji kao što je bio jedino Božji na Nebu: „On je moj i hoću ga“. Ipak, ni to još nije bilo dosta da ženi postignem mir što ga je izgubila Eva. Njega vam zadobih na podnožju Križa. Gledajući kako umire Onaj koga si ti vidjela kako se rodio. Osjećajući kako mi se kida utroba na krik moga Djeteta koji je umirao, ispraznila sam se od svakog feminizma: nisam više bila tijelo, nego anđeo. Marijo, Djevica zaručena s Duhom umrije u onom času. Ostade Majka Milosti, ona koja vam je od svoje muke rodila Milost i vama je dala. Žena, koju sam u božićnoj noći iznova posvetila, podno Križa zadobila je sredstva da postane dijete Neba.
To sam učinila ja za vas, odrekavši se svakog, pa i svetog, zadovoljstva. Od vas, koje ste po Evi postale ženke snižene na stupanj svojih životinjskih družica, učinila sam, samo ako to hoćete, svetice Božje. Za vas sam uzašla. Kao i Josipa, i vas sam podigla na više. Gora Kalvarija jest moja Maslinska gora. Odande sam odskočila da ponesem na nebesa ponovno posvećenu dušu žene zajedno sa svojim proslavljenim tijelom, jer sam nosila Riječ Božju i poništila u sebi posljednji trag Evin, posljednji korijen onog drveta s četiri otrovne grane i korijena zabijenog u sjetilo, a koji je povukao čovječanstvo u pad i koji će ostati do svršetka vremena i u posljednjoj ženi gristi utrobu.
S neba, gdje sada blistam u zraci Ljubavi, ja vas zovem i pokazujem vam Lijek da pobijedite same sebe: Milost moga Gospodina i Krv Sina moga! (…)«
Maria Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, don Božidar Medvid, Jelsa (o. Hvar)
Tekst je prvotno objavljen u časopisu Pia.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
