Foto: Shutterstock
Moja prijateljica Abby znala je reći: „Svatko je stvoren na sliku Božju, samo neki to dobro skrivaju.“
I tko se ne bi složio? Uvjeren sam da smo svi sreli ljude koji nam idu na živce i čak nas mogu razbjesniti. Problem je današnjice što je srdžba postala veoma česta i uobičajena, i to takva vrsta ljutnje koja nas ne dovodi k Isusu i njegovoj ljubavi. Ako djelujemo iz srdžbe, onda nas potiče mržnja i djelujemo negativno i s gorčinom prema drugim ljudima.
Sve se to odnosi i na odnose na internetu. Koplja se najčešće lome zbog politike i religije. Često su upravo katolici ti koji dokazuju: „Ja sam bolji katolik do tebe jer…“ Takva vrsta prepirke nije uvijek civilizirana, obrazložena rasprava o činjenicama, nego se spušta na razinu osobnih uvreda.
Želite li koga promijeniti ili se samo želite „ispuhati“?
Pisac i radijski voditelj Gary Zimak pozvao me je da budem gost njegove jutarnje emisije na radijskoj postaji „Holy Spirit“ u Philadelphiji. I njega je mučila negativnost i grubost koju je doživio. Budući da sam voditelj katoličke medijske udruge „The Christophers“, mislio je da bih mogao baciti malo svjetla na sav taj mrak. To me je navelo na razmišljanje o korijenu problema.
Društvene mreže daju nam osjećaj zajedništva i povezanosti, što je dobro, čak možda i sveto. Ali kada naiđemo na osobu ili mišljenje s kojim se ne slažemo te ga javno izrugamo, to može dovesti do reakcije mase, odnosno da svatko poželi napasti i skočiti na tu osobu, stvarajući tako „tamnu privlačnost“, kako je papa Franjo opisao osjećaj koji nastaje kada ogovaramo nekoga tko nam se ne sviđa.
Je li prirodno upasti u takvu zamku? Jest! Ljudi smo i podložni grijehu. Ali kao kršćani, pozvani smo biti bolji. Isus je rekao: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ (Mt 7, 3)
Ponekada opravdavamo svoj bijes misleći da je upozoravanje grešnika duhovno djelo milosrđa i da je i sam Isus nekada govorio oštro. Isus je međutim bio Božji sin, koji je poznavao ljudska srca, umove i duše. Budući da vi i ja nemamo tu sposobnost, moramo biti malo taktičniji u karanju grešnika, pogotovo ako je to netko na društvenim mrežama, koga osobno niti ne poznajemo. Najposlije, cilj je promijeniti koga i evangelizirati ga, što zahtijeva da osoba kojoj se obraćamo bude otvorena za ono što joj govorimo. Ali ako se tko osjeća napadnut, onda postaje defanzivan, a ne otvoren, i tako propadaju svi naši izgledi da išta postignemo.
Kako da se onda nosimo s ljutnjom na bolji način? Ako pročitate nešto na internetu s čim se ne slažete, zapitajte se što želite postići odgovorom na to. Želite li koga promijeniti ili se samo želite „ispuhati“? Nema ništa loše u povremenom „ispuhivanju“, ali ukoliko to počnete činiti redovito, bijes bi mogao prevladati u vama.
Nemojte zaboraviti da ne postoji zapovijed prema kojoj biste morali reagirati na sve što vas smeta. U redu je da okrećete očima i nastavite dalje. Bilo bi još i bolje da se pomolite za tu osobu, da se otvori za Božju milost i istinu. To možda neće imati trenutni učinak, ali u nadnaravnom smislu bit će puno djelotvornije od zločesta komentara na internetu. Samo pazite da vaša molitva bude iskrena, ne poput molitve onog farizeja iz Lukina evenđelja koji je se je hvalio time što nije poput carinika.
Ako vas društvene mreže zaista ljute, možda biste ih se trebali odreći
Ako se ipak odlučite reagirati, budite poput sv. Pavla kad je bio u Ateni. Prvo je hvalio pogane što su religiozni, a nije ih osuđivao zbog štovanja idola. Potom im je govorio o pravom Bogu i njegovu Sinu Isusu. Drugo što trebate imati na umu jest Isusova prispodoba o dobrom Samaritancu, koji je pomogao nepoznatomu Židovu. Nažalost, ta se priča danas odnosi na svakoga tko čini dobro djelo, ali ne radi se samo o tome. U ono su vrijeme Židovi mrzili Samaritance zbog njihove nepotpune vjere. Ali Isus je odabrao upravo nekoga koga su Židovi držali za neprijatelja da bude junak njegove priče. Poruka glasi da se božanska dobrota nalazi čak i u ljudima koje ne podnosimo, a koji mogu biti i bolji od nas. To je prava poniznost, koja je neugodna ljudski gledano. Ona znači da ne smijemo nikoga otpisati, iako to možda nekada činimo. Kršćanstvo nije nimalo lako, zar ne?
Isus je rekao da moramo voljeti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone. Da moramo oprostiti onima koji nas povrijede 70 puta sedam. To nije u našoj prirodi. Želimo mrziti neprijatelje, želimo proklinjati svoje progonitelje, a ne moliti za njih. Nije nam lako voljeti one koji su nam nanijeli nepravdu. Ali ako im ne oprostimo, što nam može učiniti mržnja i zamjeranje? To šteti našem srcu, umu i duši te može utjecati na naše zdravlje. Tako da nam je na neki način Isus dao i medicinski savjet.
Iskreno, ako vas društvene mreže zaista ljute, možda biste ih se trebali odreći. Posegnite za ljudima oko sebe, pomažite im i budite uz njih. Umjesto „tamne privlačnosti“ širite radost i zdravo ispunjenje.
Ako ih ne možete potpuno napustiti, barem imajte na umu da su ljudi složena bića, čiji su životi neuredni. Ponekada dobri ljudi čine loše stvari, a naizgled loši čine dobro. Stoga pozorno odabirite svoje bitke i vodite ih s kršćanskom ljubavlju i odgovornošću. Pritom svakako pazite da zatomljujete svaku moguću ljutnju i da uvijek reagirate pozitivno. Ako se prepustite srdžbi, to će na kraju štetiti samo vama. Društvene mreže nisu toga vrijedne!
Psalam 37 kaže:
Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.
Autor: Tony Rossi (Aleteia.org; Book.hr)
Preveo Josip Sinjeri
