Foto: Shutterstock
Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš isplatit ću ti kad se budem vraćao (Lk 10, 30-35).
(…) To znači da je sam Isus Krist taj Samarijanac iz pripovijesti! On je čuvar tih ranjavanja! I čak ako mi zaobilazimo druge, on nas ne zaobilazi.
Taj čovjek je bio gotovo na samom dnu, posumnjao je u sebe, bio je ranjen, nije vjerovao u sebe i u to da njegov život ima nekakav smisao. Neomiljen u obitelji, neshvaćen, možda nevoljen od majke ili oca, pobjegao je iz Jeruzalema. Bog ti po toj pripovijesti želi reći: „Ne boj se, već sam krenuo za tobom! Zaobišao te je u životu svećenik, zaobišli su te pobožni ljudi, ali ja te neću zaobići!
On će najprije prići k osobi koja je već izgubila nadu u pomoć
Možda si se razočarao u svećeniku, možda si se razočarao u osobi na koju si računao, koja je bila religijski autoritet u tvojem životu, ali ja te zaobići neću!“ Gospodin se šeće i on dobro zna komu najprije prići. On zasigurno neće prići najprije k nekomu tko ne treba pomoć, ne! On će najprije prići k osobi koja je već izgubila nadu u pomoć, koja govori u sebi: „Sigurno me nitko neće spasiti!“ Samo s kime takvim Isus može u prvom trenutku porazgovarati.
Zaobišao te je u životu svećenik, zaobišli su te pobožni ljudi, ali ja te neću zaobići!
Isus govori da se Samarijanac sažalio videći toga prebijenoga, ranjenoga, ležećega, polumrtvog čovjeka. Pritom je korištena grčka riječ splanhnidzomaj, koja označuje pomicanje utrobe, tako veliko i duboko sažaljenje da ga se osjeća u sebi na takav način kao da se svi organi premještaju. Prisjetite se gdje se još u Bibliji pojavljuje takva ista riječ. U istome Lukinu evanđelju, u 15. poglavlju, takva je pripovijest o ocu rasipnog sina.
Milosrđe rađa nanovo
Ondje se otac, kad je izašao dočekati rasipnog sina, također duboko sažalio: „Dok je on još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti i pade mu oko vrata i izljubi ga.“ (Lk 15, 20) Tu Biblija koristi taj isti glagol. Kako li veliko mora biti to milosrđe da ga se osjeća na takav način, kao da se unutar tijela sve premješta?
Što se dublje stropoštamo, to se on dublje sažalijeva!
Samo majka, koja nosi ispod srca dijete, može to razumjeti kad se to dijete miče u utrobi. Milosrđe i blagoslovljeno stanje žene imaju puno toga zajedničkoga, jer milosrđe Božje rađa nas nanovo, kao da nas Bog ponovno stvara, ponovno donosi na svijet! Što se dublje stropoštamo, to se on dublje sažalijeva!
Iz knjige „Od Duha do uha“ autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
