Poput većine nas, i ja sam od one ekipe koja je odradila svoj mandat u Crkvi do krizme, dakle, osoba sa sakramentima i totalnim nepoznavanjem Boga. Po već znanoj priči, u jednom trenutku na moj životni put stao je Gospodin…
Poput većine nas, i ja sam od one ekipe koja je odradila svoj mandat u Crkvi do krizme, dakle, osoba sa sakramentima i totalnim nepoznavanjem Boga. Po već znanoj priči, u jednom trenutku na moj životni put stao je Gospodin. Ja sam polako krenula za Njim, osluškujući svoje srce, jer znanja i predznanja nije bilo.
Kao mlada majka sa sinom od tada oko dvije godine, radila sam na radnom mjestu gdje je cjelodnevni rad, prekovremeni rad, normala, standard. Iako volim svoje zanimanje, u meni je raslo nezadovoljstvo, podvojenost i tuga, jer ja svog sina niti odvedem do vrtića, niti dođem po njega
Kao mlada majka sa sinom od tada oko dvije godine, radila sam na radnom mjestu gdje je cjelodnevni rad, prekovremeni rad, normala, standard. Zapravo u cijeloj struci vlada laž da je to tako i da tako mora biti, a ako ti je to neprihvatljivo, kažu: „Nemoj se time baviti, promijeni profesiju“.
Iako volim svoje zanimanje, u meni je raslo nezadovoljstvo, podvojenost i tuga, jer ja svog sina niti odvedem do vrtića, niti dođem po njega. Također, kad je imao godinu dana, u srcu sam osjećala da ga ne želim ostaviti i upisati u vrtić, ali kad živite bez Boga, preostaje vam samo da tražite podršku bližnjih, koja se, naravno, nije dogodila.
Na početku jeseni, dok još nije gužva s poslom, jedan dan odlučila sam tražiti da odem ranije… Moja molitva je bila: „Ako je to Tvoja volja, potakni me, poguraj me!“
Malo-pomalo uz Božju pomoć došla sam do 8-satnog radnog vremena, ali opet stvar nije bila na mjestu, zbog udaljenosti mog radnog mjesta od vrtića, ja opet nisam stizala doći po svog sina. I tako na početku jeseni, dok još nije gužva s poslom, jedan dan odlučila sam tražiti da odem ranije, znajući da je moj radni stol poluprazan. Zbunjena samim time da ću morati iskoračiti i tražiti nešto za sebe, molila sam Gospodina da me On vodi, potakne i osnaži. Zapravo moja molitva je bila: „Ako je to Tvoja volja, potakni me, poguraj me!“
Došao je moj tadašnji šef, sjeo za stol i ja sam došla do njega s namjerom da ga pitam da TAJ dan odem ranije. Međutim, ono što sam ja izgovorila bilo je…
Došao je moj tadašnji šef, sjeo za stol i ja sam došla do njega s namjerom da ga pitam da TAJ dan odem ranije. Međutim, ono što sam ja izgovorila bilo je: MORAMO SE NEŠTO DOGOVORITI, JA TREBAM RADITI SAT VREMENA KRAĆE, MORAM STIĆI PO SINA U VRTIĆ. IZ VRTIĆA GA UZIMAJU DEDA I BAKA, PROBALI SMO, NE IDE TO. AKO HOĆEŠ, MOŽEŠ MI SMANJITI PLAĆU ILI DATI OTKAZ. Uopće se ne sjećam njegova odgovora, ali rasprave nije bilo, uglavnom od tog dana ja sam radila sedam sati, nisam dobila otkaz, nije mi bila smanjena plaća i stigla sam po svog sina u vrtić.
Sve mogu u ONOME koji me jača
Kroz priče, čula sam da je moj tadašnji poslodavac čak bio ponosan, jer kod njega netko radi i kraće, a opet sve stigne napraviti. I taj dio priče da sve stignem, nije bio do moje supermoći, nego do toga da sve mogu u ONOME koji me jača.
Od tog događaja prošlo je otprilike 20 godina. Danas sam sama svoj poslodavac, pa stignem po svoje dijete u vrtić. Bogu hvala!
Također nekoliko godina polazim „Školu molitve“, i dalje idem polako pokušavajući čuti što mi to Duh Sveti govori.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
