Moj me ujak franjevac zamalo nagovorio da pođem u sjemenište. Nisam otišao. Danas zbog toga žalim

Foto: Shutterstock

U našoj je biblioteci upravo izašla knjiga o papi Franji, Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije. Knjiga je to koja ne govori samo vjernicima, samo manje poznate stvari o papi Franji nego se njezin autor bavi i Papinim prethodnicima, ali i, općenito, trenutnom situacijom u Crkvi na svjetskoj razini, a posebno Crkvom u Vatikanu. Zašto sam odabrao upravo ovu knjigu? Razlog će nekome možda biti neobičan, no, pročitavši je, prvi sam put u životu osjetio duboku i istinsku potrebu da svim srcem molim za svoju Crkvu. Nadam se da će se ta potreba probuditi i kod drugih koji će ju pročitati.

Sjećam se svoje mladosti i toga kako me je moj pokojni ujak, franjevac konventualac, pokušavao privući u sjemenište. Iako je bio jako blizu tome, ipak nije uspio, i zbog toga danas žalim…

Nedostatak svećeničkih zvanja

Jedan od najvećih problema Crkve u Europi, o kojima knjiga govori, je kroničan nedostatak svećenika. Negdje sam pročitao podatak da je Francuska prošle godine imala samo jednog jedinog mladomisnika. Taj mi podatak zvuči toliko nestvarno, da bi ga uistinu trebalo provjeriti. Razmišljajući, moleći i prikazujući Mise na tu nakanu, počeo sam se pitati gdje kao Crkva griješimo po tome pitanju. Zašto mladima svećenički poziv nije više privlačan kao prije?

Sjećam se svoje mladosti i toga kako me je moj pokojni ujak, franjevac konventualac, pokušavao privući u sjemenište. Iako je bio jako blizu tome, ipak nije uspio, i zbog toga danas žalim. Netko će reći da nisam imao poziv pa zato nije uspio. Bog uvijek poziva dovoljan broj mladih u svećenike, a s obzirom da ih, unatoč tome, ni izdaleka nema dovoljno, znači da se oni koji su pozvani iz nekih razloga ne odazivaju.

…da ogroman postotak mladih ljudi danas nema gotovo nikakve ambicije, da ne znaju koje životno zvanje odabrati, da se ne mogu odlučiti za brak i preuzeti odgovornost za obitelj. Izgleda da im više ništa nije privlačno jer im je sve lako dostupno. Naravno…

Bog poziva direktno, sâm progovarajući srcu onoga kojeg je izabrao, no češće to ipak čini preko posrednika kojima stavlja na srce da progovore (nagovore) njegove izabranike da se odluče za svećenički poziv. Čini mi se da su danas zakazali nagovarači.

Zakazali su nagovarači

U knjizi Franjo među vukovima navodi se i činjenica da ogroman postotak mladih ljudi danas nema gotovo nikakve ambicije, da ne znaju koje životno zvanje odabrati, da se ne mogu odlučiti za brak i preuzeti odgovornost za obitelj. Izgleda da im više ništa nije privlačno jer im je sve lako dostupno. Naravno, čast iznimkama. Što u današnje vrijeme može biti privlačno u svećeničkom pozivu i svećeničkoj službi?

Jeste li ikad čuli svog župnika ili kapelana kako oduševljeno pričaju o svojem pozivu i o onome što ih u njihovoj službi najviše oduševljava? Ako niste, teško će se u vašoj župi neki mladić odlučiti za svećeništvo.

Da sam ja župnik, često bih pričao o svojoj službi kako bih mladiće oduševio za službu, kako bih podigao vjeru svojim župljanima i potaknuo ih da mole za mene i za one kojima služim, a kojima je molitva trenutno najpotrebnija

Da sam ja župnik, često bih pričao o svojoj službi kako bih mladiće oduševio za službu, kako bih podigao vjeru svojim župljanima i potaknuo ih da mole za mene i za one kojima služim, a kojima je molitva trenutno najpotrebnija. Naravno da bih oduševljeno pričao samo ako bih zaista bio oduševljen.

Čime bih ja bio oduševljen kao svećenik? Vjerojatno bi svaki svećenik rekao nešto drugo, no da sam ja svećenik, najviše bih bio oduševljen mogućnošću da razgovaram s umirućima i mogućnošću da se pobrinem za njihovo spasenje. Kao laik, imao sam prilike razgovarati o Bogu s ljudima koji su se nalazili neposredno pred smrću, i to su zasigurno privilegirana iskustva koja nikad neću zaboraviti. Nažalost, mnogi danas umiru u strahu, bez sakramenata i bez vjere. Oni koji umiru prije starosti, često umiru razočarani i s dubokim osjećajima beznađa i odbačenosti. Razgovarajući s njima i moleći s njima i za njih, uvidio sam da činim nešto izvanredno plemenito. Imao sam prilike tim ljudima pomoći da povjeruju, pomoći da prihvate Isusa kao spasitelja, pomoći da se pokaju i ispovjede, da oproste onima koji su ih povrijedili, da zahvale za bližnje i daljnje koji su im činili dobro i za sva ostala dobra koja su u životu primili. S nekima sam trebao razgovarati više puta, puno za njih moliti i prikazivati misne, ali i svoje vlastite žrtve, no zaista je nevjerojatno nutarnje zadovoljstvo kad vidimo da smo nekome uspjeli pomoći da povjeruje i da umre u miru, sa živom vjerom u nevjerojatno bogat vječni život na nebu.

Siguran sam da mnogi svećenici imaju predivna iskustva upravo takvih susreta s umirućima. Umirući se zaista nalaze u onoj kategoriji koju spominjemo u nekim molitvama: kojima je najveća potreba Božjega milosrđa. Zaista, nitko se…

Meni kao laiku, mnogo je teže doprijeti do tih ljudi, dok svećenici imaju neprestano otvorenu mogućnost odlaziti k umirućima u njihove kuće i stanove, u staračke domove i bolnice. Siguran sam da mnogi svećenici imaju predivna iskustva upravo takvih susreta s umirućima. Umirući se zaista nalaze u onoj kategoriji koju spominjemo u nekim molitvama: kojima je najveća potreba Božjega milosrđa. Zaista, nitko se ne nalazi u većoj potrebi molitve i razgovora sa župnikom o Bogu od osobe koja se nalazi neposredno pred smrću. Svećenik, kome je stalo do spasenja duša, učinit će sve da osobu približi Bogu, da joj pomogne da se dobro ispovjedi i bit će s njome, ako je to ikako moguće, u samom trenutku umiranja. Neki će reći da sad malo pretjerujem, no ne bi li župnik tim činom, ukućanima ali i drugima, osobno najbolje posvjedočio vlastitu vjeru u vječni život? Ne bi li tada i druge obitelji zvale župnika kad bi se netko od njihovih ukućana našao pred smrću? Da mi je moj ujak franjevac malo više pričao o svojim iskustvima, a godinama je bio ispovjednik u bolnici u Novom Marofu, možda bi me uspio nagovoriti da se odreknem svog unaprijed zamišljenog života i posvetim se tim ljudima? Tko zna? (…)

Evo što je Padre Pio jednom zgodom (pišem ovaj uvodnik na njegov blagdan), napisao u jednom pismu (…)

Cijeli tekst uvodnika 130. broja mjesečnika „Book” (za listopad 2020.) pročitajte u tiskanom izdanju.

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska ili se možete pretplatiti, čime godišnje štedite 60 kuna (ovdje).

Book.hr