Što ako je Zakej bio izrazito pošten čovjek? Ako pozorno pročitamo evanđeoski ulomak koji ga spominje, možda ćemo vidjeti sasvim nešto drugo od onoga što nam je dosada uporno sugerirano da trebamo vidjeti.
Isus se sa svojim učenicima nalazi na svojem zadnjem putovanju iz Galileje u Jeruzalem. Ulazi u Jerihon, koji se nalazi na granici uz rijeku Jordan, te je zato i mjesto carinjena. U njem je tada bilo više carinika, a Zakej je bio nadcarinik. Radnja se odvija u trećoj godini Isusova djelovanja. Carinici na granici susreću ogroman broj različitih ljudi, koji prenose vijesti iz krajeva iz kojih dolaze. Vrlo je vjerojatno da je Zakej itekako mnogo slušao o Isusu od ljudi koji su prolazili Jerihonom. Iako je bio Židov, smatran je velikim grešnikom, budući da je surađivao s okupatorom, budući da je bio zaposlenik Rima. Ako želimo razumjeti što se je zaista dogodilo, moramo se vratiti na početak. Ivan Krstitelj je krstio, propovijedao i naviještao mesiju u neposrednoj blizini Jerihona. Evanđelisti nam kažu da su ga, između svih ostalih, dolazili slušati i carinici. Govorio im je o nadolazećem kraljevstvu Božjem, o vremenu nakon što dođe mesija. Na njihov upit što bi trebali činiti da bi se mogli spasiti, Ivan daje njima, a i svima prisutnima zaprepašćujući odgovor. Suprotno svim očekivanjima ne nalaže im da moraju prestati raditi za okupatore, tj. prekinuti sa svojom službom. Od njih se, što se tiče njihova posla, samo očekuje da ga vrše pošteno. Tu već vidimo kršćanstvo koje ne razlikuje ljude po narodnosti.
Zakej je morao čuti tu novu doktrinu i morao joj se silno obradovati. Zašto? Zato jer je Zakej bio pošten carinik, bio je onakav kakav po Ivanovu naputku treba biti. Evanđelist nam daje matematičku jednadžbu po kojoj je Zakej na nezakonit način mogao steći samo osminu svojeg imanja.
Lk 19 I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 3Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. 5Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« 6On žurno siđe i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« 8A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« 9Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! 10Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
On u nazočnosti Isusa ne laže kad kaže da ne zna da je koga oštetio. Ako je to slučajno, nenamjerno učinio, nadoknadit će toj osobi četverostruko. Dakle Zakej je bio, iako bogat, izrazito pošten čovjek. Mi ne znamo kako je on stekao svoje bogatstvo – svojom službom ili nasljedstvom. Ono što svatko dobronamjeran može zaključiti, jest to da je bio pošten službenik.
Zakej je htio vidjeti Isusa. Ta tko ga od nas, da smo bili na njegovu mjestu, ne bi htio vidjeti i ugostiti u svojem domu!?
Isus je to znao i zato se je sam pozvao u njegov dom. Zakej svoju dobrotu potvrđuje činom milosrđa prema siromasima i Isus proglašava spasenje njegovu domu, ne samo njemu, već i cijelomu njegovu domu. Zašto cijelomu domu? Nije li cijeli njegov dom bio predmetom prijezira od strane Židova? Nisu li se svi oni radovali mesiji koji će im donijeti spasenje?
“
1. Ta tko ga od nas, da smo bili na njegovu mjestu, ne bi htio vidjeti i ugostiti u svojem domu!?
„
Sjetimo se bogatog mladića kojeg je Isus susreo na tome istom putovanju i koji nije bio spreman odreći se svojeg bogatstva u korist siromaha. Sasvim je razumljivo da Zakej, budući da ima svoj dom, svoju obitelj, i budući da ne zna hoće li morati komu nadoknaditi štetu, dijeli samo polovicu imetka sirotinji.
Znamo li mi što nam je činiti da bi se spasili? Ako posjedujemo bogatstvo bilo koje vrste, jesmo li spremni podijeliti ga s onima koji nam ne mogu uzvratiti darovano? Možemo li uistinu smatrati se Kristovim spašenim vjernicima ako zadržavamo prevelik dio bogatstva za sebe?
Neka se svatko do nas zapita bismo li prihvatili rizik da pozovemo Isusa u svoj dom. Znamo da on sve vidi i sve zna i znamo da bi nam bez imalo zadrške mogao sugerirati da se čega odrečemo želimo li biti njegovim učenicima, njegovom djecom, želimo li biti spašeni. Možda smo još uvijek među onima koji Isusa susrećemo samo u Crkvi i molimo se Ocu koji je na nebesima, a ne usudimo ga se iskreno pozvati u svoj dom, prije svega u svoje srce!?
“
Nakraju, ne daje li nam ovdje Isus da sami, poput Zakeja, odredimo koliko ćemo zadržati za sebe i svoj dom!?
„
Bojimo li se izgubiti nešto za što smo se mučili ili smo pravedno naslijedili?
Nakraju, ne daje li nam ovdje Isus da sami, poput Zakeja, odredimo koliko ćemo zadržati za sebe i svoj dom!?
