Za glavnog projektanta bolnice odabrao čovjeka koji je – u ispadu gnjeva – osmoricu fratara svezao za skelu Padre Pio je izabrao čovjeka kojeg nitko nije volio jer se stalno ljutio na sve i sva koga, i svi su ga smatrali varalicom.

Foto: Shutterstock | Canva 

Veliki projekt, kao što je to bila bolnica Dom za olakšavanje patnje koju je Padre Pio od sâma početka zamislio impozantnom, zahtijeva stručnost genijalnih arhitekata i stručnjaka, inženjera različitih struka. Umjesto njih, Padre Pio je izabrao čovjeka kojeg nitko nije volio jer se stalno ljutio na sve i sva koga, i svi su ga smatrali varalicom.

Taj se čovjek zvao Angiolino Lupi i bio je čovjek nepodnošljiva karaktera. Kao sin siromašnih roditelja, završio je samo pet razreda osnovne škole. Nikada nije stekao određeno zanimanje. S vremena na vrijeme, zaposlio bi se na nekom slobodnom radnom mjestu, lažno se predstavljajući stručnjakom za to područje, poigravajući se tako vlastitom sudbinom.

Fotografirao pokojnike kako bi nešto zaradio

U mladosti je, dok je živio u mjestu Castelfreddone, fotografirao pokojnike kako bi nešto zaradio. Ljudi su u tom kraju bili vrlo siromašni i nisu imali novca za fotografiranje. Nakon što bi netko umro, rodbina bi požalila zbog toga što nije imala ni jednu fotografiju pokojnika. Tada bi se pojavio Angiolino noseći u ruci jeftin Kodakov fotoaparat.

Trljajući lice pokojnika vatom natopljenom toplom vodom, uspio bi mu otvoriti oči na nekoliko trenutaka, što je bilo dovoljno za snimanje jedne fotografije. Napustivši taj kraj, Angiolino je radio u Chietiju, Lancianu, Pescari, Rimu te u Siriji i Egiptu. Radio je kao stolar, dekorater, tokar, scenograf.

Bio je osobito prgav

Bio je visok i snažan čovjek. Odijevao se jednostavno. Najčešće je nosio hlače, vunene majice i čizme. Bio je osobito prgav, uvijek spreman na svađu. Jednom prilikom, dok je radio u nekom samostanu, posvađao se s fratrima i u ispadu je gnjeva osmoricu od njih svezao za skelu. Kada je Padre Pio odlučio započeti s radovima na bolnici, proučio je razne projekte koje su izradili poznati arhitekti i poslali na natječaj koji je bio raspisan za arhitektonsko rješenje.

Bio je potpuno zadovoljan samo s jednim koje je potpisao neki inženjer Candeloro iz Pescare te se odlučio za njega. Kada su pozvali autora tog projekta, otkrilo se da inženjer Candeloro uopće ne postoji i da je projekt izradio Angiolino Lupi, koji nije bio čak ni arhitektonski tehničar. Fratri u San Giovanni Rotondu bili su zgranuti i htjeli su mu otkazati, no Padre Pio se suprotstavio. Čitajući mu srce, shvatio je kako je on pravi čovjek za taj posao i želio ga je imati uza se.

Tužba

Lupi je postao projektant, graditelj i upravitelj svih poslova na izgradnji bolnice Dom za olakšavanje patnje. U kratkom je vremenu organizirao gradilište, što je bilo ravno čudu. Pretvorio je garganske poljoprivrednike u stolare, kovače, zidare, dekoratere, soboslikare. Svladavši goleme tehničke poteškoće, ostvario je djelo koje su poznati arhitekti definirali kao „pravo čudo arhitekture”. U jednom ga je trenutku inženjer iz Foggie prijavio zbog zloporabe profesije. Izvješćujući Padre Pija o tome, Angiolino je zabrinuto zapitao:

„Hoće li me zatvoriti?”

„Ne boj se, sinko”, odgovori Padre Pio. „Suci znaju svoj posao. Onaj koji te tužio, dobio je svoju diplomu od ljudi, a ti, naprotiv, svoju od Boga.”

Tužba se rasplinula kao mjehur od sapunice

Iz knjige „Padre Pio: Čudesni život“ autorâ Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.