Intervju

ČUDA SVECA BEZ GRANICA

‘ZA 3 MJESECA PISAT ĆEŠ O MENI’ Ruski pravoslavni pisac koji je zaslužan za širenje pobožnosti prema katoličkom svecu Šarbel, svetac bez granica, u potpunosti govori jezikom Ljubavi i, iz univerzalne dimenzije kojoj sada pripada, na sebi svojstven način ostvaruje svoj ekumenski pohod. Upoznajte jednog iznimnog svjedoka, ruskog pravoslavnog pisca Anatolyja Bayukanskog, koji je zaslužan za uvođenje pobožnosti prema katoličkom svecu u Rusiji i u drugim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, vrijedno surađujući u tkanju njegova opsežnog ekumenskog projekta.

Foto: Iz knjige Ovdje sam da te izliječim! Šarbel, sveti prijatelj

 

U Rusiji se posljednjih godina događaju nebrojena čuda po zagovoru katoličkog Sveca Šarbela Makhloufa

Anatoly Bayukansky: Profesionalni sam novinar i pisac, živim u Lipetskoj oblasti i autor sam 32 knjige objavljene ne samo u Rusiji već i na ukrajinskom, bjeloruskom, poljskom, arapskom i korejskom jeziku. Ukupna naklada iznosi milijun i pol primjeraka.

Dio sam redakcije mjesečnika „Lekar” (= Doktor), koji se distribuira u Rusiji i Bjelorusiji. Bavim se sportom (bio sam teniski trener), aktivno se bavim školovanjem petero unučadi. Od ruske vlade dobio sam titulu „Zaslužni kulturni djelatnik Rusije”. Imam već dosta godina i tijekom života suočio sam se s mnogim bolnim kušnjama.

Borio sam se u Drugom svjetskom ratu i imao sam sreću preživjeti jedan od njegovih najstrašnijih događaja, njemačku opsadu Sankt Peterburga (Lenjingrada). Opsada je trajala oko devetsto dana i za to vrijeme je više od milijun i pol ljudi umrlo od gladi, bijede i bombardiranja. Otac sam troje djece i, kao što sam već rekao, djed petero unučadi.

Patrizia Cattaneo: Kako ste upoznali i proširili djelo libanonskog sveca u Rusiji?

Anatoly Bayukansky: Prije desetak godina dobio sam primjerak bjeloruskog mjesečnika „The Explorer”, koji je objavio portret svetoga Šarbela. U članku je stajalo da Svetac pomaže osobama koje traže iscjeljenje od raznih bolesti i približava ih kršćanstvu. Tako smo portret i zanimljivu vijest objavili u našem časopisu „Lekar”, ne očekujući tako velik odjek kod naših čitatelja.

Redakcija je bila zatrpana nevjerojatnom količinom pisama koja su govorila o iscjeljenjima zadobivenima stavljanjem njegova portreta na bolesne dijelove tijela i zazivanjem njegove pomoći

Ovaj fenomen smatram prvim čudom na putu koji me doveo do svetoga Šarbela. Redakcija je bila zatrpana nevjerojatnom količinom pisama koja su govorila o iscjeljenjima zadobivenima stavljanjem njegova portreta na bolesne dijelove tijela i zazivanjem njegove pomoći.

Kako je vrijeme prolazilo, stizalo je sve više pisama i bila ih je puna vreća.
Na zahtjev naših čitatelja koji su željeli znati više o njemu, započeli smo korespondenciju sa samostanom svetoga Marona u Annayi, u Libanonu, gdje je sveti čudotvorac živio i gdje je sahranjen.

U devet godina objavio sam u novinama i svojim knjigama oko 1600 svjedočanstava o ozdravljenjima od raznih bolesti po zagovoru svetoga Šarbela Makhloufa, što je zaista impresivna činjenica: stotine čuda, stotine ozdravljenja…!

Eksperiment je uspio!

Danas u svom arhivu čuvam preko osam stotina zahvalnica svetom Šarbelu. Kada smo posjetili Libanon i samostan u Annayi, donijeli smo oko pet stotina pisama i fotografija naših bolesnih čitatelja koje je medicina proglasila neizlječivima. Uz pomoć poglavara samostana, oca Wehbea, ostavili smo ih preko noći na grobu Sveca, a po povratku u Rusiju vratili smo pisma i fotografije vlasnicima, od kojih su neki već bili ozdravili! Eksperiment je uspio! Moja je pobožnost prema svetom Šarbelu još više ojačana prigodom mojeg hodočašća jer sam se osobno mogao uvjeriti u blagotvorno djelovanje čudotvorca.

Na primjer, imao sam sreću upoznati Nouhad Al-Chami, Arapkinju koju su operirali sveti Maron i sveti Šarbel. Majka dvanaestero djece ostala je paralizirana bez nade u oporavak i mogla se hraniti samo na slamku. Njezino je stanje bilo toliko očajno da se obratila Gospodinu tražeći da joj povrati zdravlje ili da je uzme k sebi. Dvojica su joj se svetaca ukazala u snu i operirali su je, ostavivši joj šavove i ožiljke. Kada sam je sreo u samostanu, vidio sam ožiljke na njezinu vratu. Dobili smo i druga izravna izvješća očevidaca o čudima koja opisujem u svojim knjigama. No, ne mogu prešutjeti iskustvo koje sam doživio tijekom prve noći provedene u samostanu. Probudio sam se i u mraku sam jasno vidio knjigu s portretom svetoga Šarbela na koricama kako se njiše na metar od mene približavajući se sve dok nije završila u mojim rukama. Zatim sam čuo glas koji mi je na stranom, meni nepoznatom jeziku, ali čije sam značenje savršeno razumio, govorio: „Za tri ćeš mjeseca napisati knjigu o svetom Šarbelu i bit će vrlo tražena.” Tako je i bilo.

Patrizia Cattaneo: Anatoly, unatoč tome što pripadate pravoslavnoj crkvi, u Rusiji ste proširili, i to vrlo uspješno, kult

ovoga katoličkog sveca. Kako je reagiralo pravoslavno svećenstvo?

Anatoly Bayukansky: To je vrlo delikatan problem. Lokalne crkve su reagirale neprijateljski. Mnogi su pravoslavni svećenici pozvali vjernike da spale sliku sveca „heretika” prijeteći da će izopćiti iz crkve svakoga tko se obrati njegovu zagovoru. Žestoko su me kritizirali jer sam doveo sveca iz „neprijateljske religije”. Neki ruski i bjeloruski novinari otišli su korak dalje, čak su me označili kao učenika đavla. I svećenici Katoličke crkve u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije u kojem žive mnogi katolici, potvrdili su istinitost postojanja svetoga Šarbela, ali tvrdili su da su iscjeljenja novinska izmišljotina.

Časopis Moskovskog državnog sveučilišta, koje se smatra najboljim i najvećim ruskim sveučilištem, objavio je odgovor oca Maksima na pisma studenata koji su ga pitali kako da se odnose prema mojoj knjizi „Fenomen svetoga Šarbela”. Jedini savjet koji je svećenik mogao dati bio je da se suzdrže od čitanja bilo kakvih gluposti o stranim svecima i čudima, smatrajući ih nezanimljivima i izražavajući brojne sumnje u ozdravljenja. Mogao bih navesti mnogo sličnih primjera. Osjećali smo da smo okruženi neprijateljima, a zapravo smo objavljivali iskrena svjedočanstva naših čitatelja.

Patrizia Cattaneo: Unatoč progonima, mislite li da ste od libanonskog Sveca primili posebno poslanje?

Anatoly Bayukansky: Apsolutno sam siguran u to. Smatram da je uloga koju sam imao u predstavljanju svetoga Šarbela ruskom narodu potvrda da mi je libanonski pustinjak povjerio posebnu misiju na slavu svemogućeg Boga.
Jeste li Papu upoznali sa svojim hvalevrijednim apostolatom?

Papu nisam nikada sreo, ali poslao sam mu dvije svoje knjige za koje mi je Vatikan poslao potvrdu o primitku pismom državnog tajnika od 28. travnja 2001. godine, prvi odjel – opći poslovi (pismo je na francuskome) – s brojem protokola 494.720. Naravno, želio bih upoznati Vatikan sa svojim djelovanjem u korist ekumenizma. To je oduvijek bila vruća tema, koja postaje sve aktualnija i hitnija, kako se kršćani suočavaju s rastućim izazovima suvremenog svijeta. Iskreno se nadam da će me u audijenciju primiti Benedikt XVI., čija me se postojanost u obrani tradicionalnih vrijednosti kršćanstva jako dojmila i kojemu se divim kao neustrašivom pastiru koji odlučno vodi stado kroz pogibelji modernog doba.

Patrizia Cattaneo: Želite li nam opisati neku epizodu ozdravljenja?

Anatoly Bayukansky: Kao što sam već rekao, raspolažemo s vrlo velikim brojem svjedočanstava. Uz slučajeve koji su već opisani u mojim knjigama, mogu navesti iscjeljenje Elene Medynsckaye, radnice u željezari u Lipetsku, jednoj od najvećih željezara u Europi. Zagađenje je u našem gradu, zbog ovog postrojenja, jako veliko. Elena je nekoliko godina radila u odjelu za otpad, gdje je gotovo svakodnevno udisala otrovnu prašinu. Neprekidno je udišući, otrovala se i bila na umoru. Rodbina je u tajnosti pripremala njezin pogreb. Elena se gorljivo obratila svetom Šarbelu i jedne je noći sanjala da se nalazi u čeličnom kavezu smještenom u podrumu, kada je iznenada ugledala Sveca kako je oslobađa. Od te noći ženino se stanje stalno poboljšavalo, ozdravila je i sada je dobrog zdravlja.

Još jedno svjedočanstvo stiglo nam je od siromašne udovice koja živi u selu u sibirskoj tajgi, regiji prekrivenoj snijegom i punoj divljih životinja. Od muževljeve smrti živi sama. Jednoga je dana pala i zadobila više prijeloma; nije bilo nikoga da joj pomogne. Tjedan dana bila je sama i bez pomoći, s vrlo malo hrane i bez vode jer joj je svaki pokret izazivao nesnosne bolove. Odjednom joj se tajanstveno predstavio starac koji je prilično nalikovao svetom Šarbelu. Dao joj je hrane i vode i odveo je u bolnicu koja se nalazi vrlo daleko od sela, spasivši joj život. Žena pripisuje čudo svetom pustinjaku. Činjenica je nevjerojatna, ali sva pisma čuvam u kuvertama s adresom pošiljatelja kako bi se svako svjedočanstvo moglo provjeriti.

Iz knjige „Ovdje sam da te izliječim! Šarbel, sveti prijatelj“ autorice Patrizie Cattaneo. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh