ČITANJA:
vl.: Pj 3,1-4a (ili: 2Kor 5,14-17); Ps 63,2-6.8-9; Iv 20,1-2.11-18
Prvo čitanje
Pj 3, 1-4a
Nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Čitanje Knjige Pjesme nad pjesmama
Ovako govori zaručnica:
»Po ležaju svome, u noćima, tražila sam
onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze:
‘Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?’
Tek što pođoh od njih,
nađoh onoga koga ljubi duša moja.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 63, 2-6.8-9
Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj.
O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
Evanđelje
Iv 20, 1-2.11-18
Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? « Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob.«
Svi više-manje znamo kakav je život imala Marija Magdalena, kako je u susretu s Isusom doživjela oslobođenje, iscjeljenje i kako joj je On povratio izgubljeno dostojanstvo, kao stvorenju. Samo Bog može obnoviti čovjeka-ruševinu da ponovno bude onakav kakav treba biti. To dobro znaju oni koji su bili u istoj ili sličnoj životnoj situaciji. I ova zahvalnost prema Isusu ne može se mjeriti ni s čime; nema toga što čovjek kojem je vraćeno ljudsko dostojanstvo ne bi bio spreman učiniti za Boga. Ta je Marijina čežnja imala toliku snagu da ju je odmah po suboti, u prvi dan tjedna, još po noći, vukla da dođe na grob. Unatoč tome što je Isus bio ubijen dva dana ranije, unatoč tome što je vladao velik strah, tome što su na grobu bili vojnici… Ništa nije moglo zaustaviti zahvalno srce koje čezne za Bogom, ništa to srce nije moglo spriječiti da dođe.
Molitva
Gospodine, znam da ti zahvalno srce i srce koje čezne za tobom daje zadovoljstvo jer u moru onih koji te ne ljube nalaziš spokoj u onima koji čeznu za tobom i koji su ti zahvalni. Gospodine, neka ljubav moga srca gori uvijek za tobom. Amen.
