…

U ovome tekstu otkrivaju nam se ova Božja Imena:

JAHVE RAFA – „Jahve koji daje zdravlje (tj. namješta ili popravlja)“

JAHVE MAKE – „Jahve koji bije“

Na Crvenom je moru Izrael bio svjedok Božjega nevjerojatnog uništenja egipatske vojske.

Izraelci su se radovali u toj pobjedi svirajući u svoje instrumente, plešući i pjevajući: „Jahve… se proslavio… konja i konjanike u more on je vrgao“ (Izl 15,11).

Odmah nakon toga čudnovatoga izbavljenja, Izrael je krenuo na put u pustinju prema obećanoj zemlji.

Isti narod Božji koji se nekoliko dana ranije radovao u Gospodnjoj slavi, sad je mrmljao i prigovarao mu

Za tri su dana prevalili šezdesetak kilometara, ali su ubrzo shvatili da se kreću u krug. Na svoj užas, napredovali su samo dvadesetak kilometara od točke od koje su krenuli. Da bi stvari bile još gore, Izraelci „vode nisu našli“ (Izl 15,22).

Nakon dva dana u pustinji, voda koju su ponijeli sa sobom nestala je. U tom su kratkom razdoblju sišli s visina slave i zanosa u dubine očaja.

Zatim je netko pred njima opazio vodu. Možete tek zamisliti divlju trku da dospiju do nje. Mogu vidjeti kako najbrži i najzdraviji Izraelci stižu prvi, brzo zaranjaju glavu u vodu i piju velikim gutljajima. Međutim, nekoliko sekundi kasnije pljuju vodu iz usta i viču: „Ova je voda gorka; nije za piti. Ne gutajte je, puna je otrova“.

Ljudi koji ih slijede ne vjeruju njihovoj tvrdnji.

I oni počinju piti velikim gutljajima. Ali ubrzo i oni pljuju gorku vodu. Pismo govori: „Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare, jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara (Izl 15,23).

Što je narod Božji učinio u toj situaciji? „Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: ‘Što ćemo piti?’“ (Izl 15,24)

Isti narod Božji koji se nekoliko dana ranije radovao u Gospodnjoj slavi, sad je mrmljao i prigovarao mu.

Protiv snažnih Egipćana Božji je narod bio apsolutno bez obrane. Međutim, uspješno je pobjegao iz Egipta i preživio bez ikakvih ljudskih žrtava. Pitam vas, kako je ijedan Izraelac mogao ponovno posumnjati u Boga nakon što je bio svjedok takva čuda? Evo kako…

Taj je isti narod vidio kako Bog vrši za njih strahovita čuda u Egiptu.

Prvo, Gospodin ih je nadnaravno zaštitio dok je svuda oko njih pustošio Egipat pošastima. Zatim ih je Bog dok su bili na putu prema pustinji izbavio najvećim čudom koje je ljudsko oko ikada vidjelo: razdvajanjem Crvenog mora – s ogromnim visokim vodenim bedemima koje je potiskivao nevjerojatno jak vjetar.

Po mom mišljenju, Bog se pobrinuo za još veće čudo. Uklonio je od egipatske vojske svaki zdravi razum. Tko bi osim nadnaravno zaslijepljene vojske pojurio između onih ogromnih vodenih bedema?

Vidjevši to čudo, svaki bi razuman vojnik pomislio: „Čekaj malo, ovo je nadnaravno. Samo Bog to može učiniti. Tko hoće, neka ide dalje, ja ostajem ovdje.“

Međutim, čitava je egipatska vojska nastavila ići dalje i bila je uništena.

Protiv snažnih Egipćana Božji je narod bio apsolutno bez obrane. Međutim, uspješno je pobjegao iz Egipta i preživio bez ikakvih ljudskih žrtava. Pitam vas, kako je ijedan Izraelac mogao ponovno posumnjati u Boga nakon što je bio svjedok takva čuda?

Čim su Izraelci u pustinji ožednjeli, zaboravili su na sva Božja strahovita čuda za njih. Za manje od tri dana počeli su sumnjati u njega

Evo kako: čim su Izraelci u pustinji ožednjeli, zaboravili su na sva Božja strahovita čuda za njih. Za manje od tri dana počeli su sumnjati u njega.

To je istina i za mnoge kršćane danas. I oni su jednom iskusili čudnovata čuda Božje izbavljujuće sile, a sada sumnjaju je li Gospodin još uvijek na njihovoj strani. Ti ljudi ne znaju ništa o prirodi svoga nebeskog Oca.

To je razlog zašto toliko vjernika juri svijetom tražeći znakove, čuda i izbavljenja. Oni pokušavaju upoznati Boga kroz nadnaravna djela i čuda. Ali nitko uistinu ne upoznaje Gospodina na taj način. Apostol Pavao vrlo nam uvjerljivo govori da vjera ne dolazi kroz svjedočanstvo nadnaravnih djela i čuda, već kroz Riječ Božju: „Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom“ (Rim 10,17)

Evo kako otkrivamo tko je On: gledajući i vjerujući sami za sebe ono što On tvrdi da jest. A to se najčešće zbiva dok nas Bog susreće u našim kušnjama

Možda ćete pitati: „Koja je to specifična riječ koja stvara vjeru? To je riječ koja otkriva tko je naš nebeski Otac. Evo kako otkrivamo tko je On: gledajući i vjerujući sami za sebe ono što On tvrdi da jest. A to se najčešće zbiva dok nas Bog susreće u našim kušnjama.

I tako, pitate se zašto je Bog odveo Izraelce ravno do gorke vode do Mare?

Zašto se jednostavno nije pobrinuo za njih kao kod Crvenoga mora? U onoj je situaciji uzeo nadzor nad čitavom morskom vodom. Očito je vrlo lako mogao promijeniti i vodu kod Mare. Sve što je trebao učiniti bilo je da kaže riječ i voda bi se očistila prije nego što su Izraelci stigli do nje. Zašto nije to učinio?

Gospodin je doveo svoj narod do Mare da bi se s njim pozabavio.

Naime, namjera mu je bila početi graditi svoju pustinjsku Crkvu.

No nije mogao započeti to djelo jer je tabor bio pun smrtonosne bolesti koja je sve zarazila. Koja je to bolest?

Hebrejska korijenska riječ za Maru znači „pokvarenost gorčine“. Duh gorčine raširio se Izraelom i trebalo ga je iskorijeniti. Često se pitam kako su Izraelci postali tako ogorčeni

Hebrejska korijenska riječ za Maru znači „pokvarenost gorčine“.

Duh gorčine raširio se Izraelom i trebalo ga je iskorijeniti.

Često se pitam kako su Izraelci postali tako ogorčeni.

Po mom mišljenju njihovu ogorčenost prouzročilo je nešto što se dogodilo u Egiptu.

Korijeni te gorčine sad su bili živi i prsnuli su kod vode Mare.

Gospodin jednostavno nije htio voditi svoj narod još jedan korak dalje dok se ta smrtna bolest nije uništila.

I tako je prvo mjesto u pustinji do kojega ih je doveo bila ova voda gorčine. Zašto? Gorku vodu Mare htio je pred srcem naroda upotrijebiti kao zrcalo. Dok su gledali u otrovnu vodu, mogli su vidjeti svoju vlastitu ogorčenu dušu.

Pokušajte zamisliti prizor kod Mare dok su ljudi pljuvali gorku vodu. Vjerojatno su bili krajnje zbunjeni. Zamišljam ih kako okupljeni u skupinama unutar svojih klanova pokušavaju otkriti zašto su blagoslovi Božji i njegova naklonost tako brzo nestali od njih.

Možda su čak pokušali štovati Gospodina, ali vjerojatno se nisu mogli pribrati. Nisu mogli utažiti svoju žeđ, ni fizičku ni duhovnu, bez obzira koliko nastojali.

Važno je znati da je to točno ono što gorčina čini ljudima. Ona donosi zbunjenost, osjećaj Božje nesklonosti i nemogućnost štovanja

Važno je znati da je to točno ono što gorčina čini ljudima.

Ona donosi zbunjenost, osjećaj Božje nesklonosti i nemogućnost štovanja.

Po mom mišljenju, to je poruka iz ove priče o Izraelu.

Vjerujem da Bog koristi prijašnji naraštaj kao slikovitu propovijed za nas.

On nas pokušava upozoriti na smrtonosnu bolest i na posljedice ogorčena srca.

Zaključio sam da se gorčina među vjernicima može slijediti natrag sve do razočaranja u Boga.

Zaključio sam da se gorčina među vjernicima može slijediti natrag sve do razočaranja u Boga.

Gotovo uvijek kad razgovaram s nekim ogorčenim kršćaninom, vidim da je iskusio neko duboko razočaranje u Gospodina. Možda to opisuje i vaš život. Možda se vaša gorčina proteže natrag do neke krize – do problema u braku, obiteljskih potresa, financijske borbe, tragične bolesti koja je polako uništavala život jednog od vaših bližnjih.

Bili ste u potrebi i povrijeđeni te ste vapili Bogu za pomoć vjerujući u čudo i čineći najbolje što ste znali.

Ali Gospodina kao da za vas nije bilo tamo.

Vaša se kušnja vukla i vukla, a kako je vrijeme prolazilo, stvari su postajale gore i gore.

Nakon nekog vremena, počeli ste se pitati: „Kako Bog može dopuštati da to tako dugo traje? Ljubim ga, vjerujem mu i molim mu se. Ali kao da se ništa ne mijenja.“

Niste si dopustili da se naljutite na Gospodina i sigurni ste da niste učinili ništa da biste prerezali svoju vezu s njim. Ali ste se duboko dolje u sebi razočarali. Ubrzo je sjeme gorčine u našemu srcu pustilo korijen. S vremenom, taj je korijen niknuo i počeo pupati.

Sada i dalje raste i širi se vašom dušom.

Mnogi su od tih ljudi na neki način bili traumatizirani nekim stranim iskustvom u djetinjstvu te su sad neraspoloženi, razdražljivi pa čak i puni mržnje kad su na pomolu blagdani.

Rane iz djetinjstva mogu se zatrovati i pretvoriti u korijene gorčine. Određene traume –zlostavljanje, batine, seksualno zlostavljanje, odbacivanje – sve to duboko dolje ostavlja ožiljke koji često u životu svoje žrtve ostavljaju tragove gorčine i neopraštanja. Primjerice, začuđen sam nad brojem pisama koje prima naša služba od žena koje kažu da njihovi muževi vjernici mrze božićne blagdane.

Mnogi su od tih ljudi na neki način bili traumatizirani nekim stranim iskustvom u djetinjstvu te su sad neraspoloženi, razdražljivi pa čak i puni mržnje kad su na pomolu blagdani.

Vjerujem da je Izraelova „pokvarenost gorčine“ započela u Egiptu kad su im nade – nakon što je Bog poslao Mojsija – bile vrlo visoke.

Kad se na sceni pojavio Mojsije, iznenada su se nade Izraelaca obnovile. Tu je bio čovjek koji je tvrdio da ga je poslao Gospodin. A svoje je tvrdnje potvrđivao vršenjem nadnaravnih znakova i čuda.

Ali Izrael nije bio odmah izbavljen. Zapravo, narod je vidio da njihov položaj postaje sve gori

Da bismo u potpunosti shvatili koji je utjecaj Mojsijeva nazočnost imala na Izrael, moramo razumjeti prilike toga naroda. Oni su mnoge godine proveli u ropstvu, zarobljeni u vrućoj peći Egipta. Sada, kad se pojavio Mojsije sa znakovima velike nade, „narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se“ (Izl 4,31).

Ali Izrael nije bio odmah izbavljen. Zapravo, narod je vidio da njihov položaj postaje sve gori. Bičevi egipatskih nadglednika padali su na njihova leđa jače nego ikada. A uz to, faraon je donio odluku da ih neće više snabdijevati slamom koja im je bila potrebna da bi mogli izraditi broj opeka koji se od njih zahtijevao. Štoviše, povećao je njihove kvote.

Možete tek zamisliti njihovo razočaranje u Mojsija i u Boga.

Biblija nam govori: „Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. „Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam! – dobace im – omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju“ (Izl 5,20-21).

Moram priznati da sam ja godinama imao vrlo malo strpljenja s kršćanima koji su gajili gorčinu… Sada, godinama kasnije, zapanjen sam kad vidim kako se Gospodin nježno bavio ogorčenim Izraelcima

Moram priznati da sam ja godinama imao vrlo malo strpljenja s kršćanima koji su gajili gorčinu. Povremeno bih propovijedao propovijedi pune paklenog ognja i sumpora protiv njihova grijeha.

Činio sam to s velikim razlogom: vidio sam da duboko ukorijenjena gorčina na kraju dovodi do srčanog udara, izopačenosti, depresije. Nikada nisam razumio zašto ogorčeni ljudi kojima propovijedam ne shvaćaju što im čini njihovo stanje ogorčenosti.

Sada, godinama kasnije, zapanjen sam kad vidim kako se Gospodin nježno bavio ogorčenim Izraelcima koji su mrmljali i prigovarali.

Usprkos njihovu groznu stanju, Božja nježna ljubav prema svome narodu jednostavno topi moje srce.Tako sam ganut da tražim Boga da mi dâ svoju veliku ljubav za njegovu djecu koja su opterećena gorčinom.

Evo što sam zapanjujuće otkrio u vezi s ovim odlomkom:

Duboko razočaranje Izraelaca u Gospodina simboliziraju maleni zlatni idoli koje su skrivali u svojim šatorima

Gospodin je kod Mare mogao uništiti Izraela. Bog je tom narodu dao nevjerojatna i neosporna čuda izbavljenja. Međutim, sve od svoga iskustva u egipatskoj peći – sve kroz nadnaravne pošasti i čudnovato razdvajanje Crvenoga mora – Izraelci su ostali skloni sumnji, strahu i nevjeri. Prije svega, nisu vjerovali Mojsiju, sluzi Gospodnjem. Zatim su neprestano ispitivali je li Bog s njima ili nije, ponašajući se svako malo kao da ih je ostavio.

Duboko razočaranje Izraelaca u Gospodina simboliziraju maleni zlatni idoli koje su skrivali u svojim šatorima. Taj je narod nosio svoje idole sa sobom kroz svako silno čudo izbavljenja. Što je, dakle, Bog učinio u vezi s njihovim idolopoklonstvom?

Je li ih kaznio ili im prijetio da će ih izbrisati?

Još jednom vidimo da nam naš Bog dolazi u našim krizama i neuspjesima, dovodeći nas u novo otkriće o tome tko je on i dajući nam još jedno otkrivenje o svojoj nježnoj dobroti.

Ne, ne tada. Umjesto toga, odgovarao je dajući svome narodu svježe otkrivenje svoje nježne prirode prema njima. Kad su stigli do Mare, Bog je naredio Mojsiju da odreže neko drvo i baci ga u gorku vodu. Zatim, govori Pismo, kad „baci to drvo u vodu… voda postane slatka“ (Izl 15,25).

Još jednom nakratko možemo skrenuti do jednoga drugog iscjeljujućeg drva – onoga koje se kasnije pojavilo na Golgoti. Isus je bacio to drvo – golgotski križ – u gorke dubine svih naših grijeha zasladivši za nas vodu života. Ali za sada želim ostati usredotočen na predmet o kojem govorim – važno otkrivenje koje je Bog dao Izraelu o svojoj prirodi.

Još jednom vidimo da nam naš Bog dolazi u našim krizama i neuspjesima, dovodeći nas u novo otkriće o tome tko je on i dajući nam još jedno otkrivenje o svojoj nježnoj dobroti.

Jahve Rafa – „Gospodin koji daje zdravlje“, tj. namješta ili popravlja

Upravo kod Mare otkrivamo Jahvu Rafu „Gospodina koji daje zdravlje“.

Korijenska riječ za ozdravljati ovdje znači namjestiti ili popraviti.

Bog je rekao Izraelu: „Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje“ (Izl 15,26).

Ovaj je odlomak koji me uvjerio i slomio mi srce. Gospodin je ovdje rekao svoje narodu: „Ja sam Bog koji će osvježiti vaše bolesti. Nemam vas namjeru odbaciti. Moje vas srce želi potpuno popraviti – vaše tijelo, duh i dušu. Želim da to znate o mojoj prirodi prema vama – da sam ja vaš iscjelitelj.“

„Nemam vas namjeru odbaciti. Moje vas srce želi potpuno popraviti – vaše tijelo, duh i dušu. Želim da to znate o mojoj prirodi prema vama – da sam ja vaš iscjelitelj.“

Dakle, čitatelju, od čega trebaš biti iscijeljen? Možda si ogorčen na Boga što dopušta da tvoja kušnja traje.

Ili si možda ljut na društvo ili na određene pojedince. Možda gajiš duh neopraštanja prema nekome tko te povrijedio. Sam si sebe uvjerio: „Ovome ne mogu oprostiti. Baš me briga koliko ćeš mi redaka Pisma citirati, neću mu niti pokušati oprostiti. Nemaš pojma kroz što sam prošao zbog onoga što mi je učinio. Prepustit ću Bogu da se njime pozabavi. A ja ću to odnijeti u grob. (Da, sigurno ćeš to odnijeti u grob. Zapravo, to će biti prikačeno na tebi dok budeš stajao na Kristovu sudu – jer si se bez obzira na jasnu Isusovu zapovijed, odbio riješiti svoje gorčine.)

Dijabetes, rak, bolest srca… gorčina, uvrijeđenost, ponos… Sve te grane izlaze iz istoga stabla

Pitam vas sad koje je iscjeljenje važnije primiti: tjelesno ili duhovno?

Ne mogu, a da se ne zapitam kakva korist od tjelesnog iscjeljenja – dijabetesa, raka, bolesti srca – ako niste nadnaravno iscijeljeni od svoje gorčine, uvrijeđenosti, ponosa. Na kraju krajeva, sve te grane izlaze iz istoga stabla.

Bez obzira kakvo je vaše stanje, Bog kaže da njegova narav nije da vas odreže. On vam govori: „Da, ja sam Jahve Bog, velik i svet. Ali ja sam i Jahve Rafa i želim te iscijeliti i popraviti. Znam da si ljut na mene. Tvoje je srce već dugo puno gorčine prema meni. Ne želiš to reći na glas, ali duboko dolje misliš: „Zašto je Bog dopustio da mi se to dogodi?“

„Želim da shvatiš da ja znam otkuda dolazi tvoja gorčina. Dolazim sad k tebi u tvom ogorčenom stanju. Rekao si da se ne možeš riješiti gorčine. Sada vidiš da to donosi razdor u tvoj život. Uništava ti brak, obitelj. Ja želim iščupati tu gorčinu iz tebe i iscijeliti je da je ne moraš nositi više ni jedan dan. Zatim, hoću da se vratiš u svoj mir koji ja želim za tebe.“

Bez obzira kakvo je vaše stanje, Bog kaže da njegova narav nije da vas odreže. On vam govori: „Da, ja sam Jahve Bog, velik i svet. Ali ja sam i Jahve Rafa i želim te iscijeliti i popraviti. Znam da si ljut na mene. Tvoje je srce već dugo puno gorčine prema meni. Ne želiš to reći na glas, ali duboko dolje misliš: „Zašto je Bog dopustio da mi se to dogodi?“

„Upravo ti sada otkrivam nešto više o svojoj prirodi. Ja sam Jahve Rafa, tvoj iscjelitelj i tvoj popravljač. Moje je srce apsolutno sklono riješiti tvoj problem gorčine. Želim da se vratiš u moj topao zagrljaj, pun moje utjehe.“

Ako i gajite gorčinu u svom srcu, ipak ste Gospodnja svojina. On vam nudi potpuno iscjeljenje. On vam se otkriva kao Jahve Rafa, vaš iscjelitelj i popravljač i čeka na vas da se pouzdate u njega. On žudi da vas obnovi kako biste imali čistu savjest, dobro fizičko zdravlje, njegov božanski mir i njegovu naklonost. On stoji sada i čeka na vas želeći vam oprostiti, očistiti vas i dati vam novo srce. Vaše je fizičko iscjeljenje uključeno, ali iscjeljenje duha mora doći prvo.

Postoji dobrovoljno odbijanje – tvrdokorno držanje mržnje i neopraštanja – koje izaziva žestoku Božju srdžbu.

Poznavao sam mnoge ogorčene kršćane koji su odbijali tražiti Božju pomoć. Oni su odbili njegovu ponudu iscjeljenja kao da on ne može razumjeti njihovu bol ili patnju.

Ovo je vrlo ozbiljna stvar. Ti vjernici ne shvaćaju da su odbili svoje jedino moguće iscjeljenje. Kao rezultat toga, njihova gorčina zahvatila ih je tako snažno da im je preuzela život.

Iznenada je ona u njihovu srcu postala idol. Sada je ona razlog njihova življenja, sâmo središte njihova postojanja, to je sve o čemu mogu misliti ili razgovarati. A počela ih je otuđivati i od njihove obitelji i prijatelja.

„Budno pazite da tko ne ostane bez milosti Božje, da ne proklija koji gorki korijen i da ne unese zabunu i ne zarazi cijelo mnoštvo!“ (Heb 12,15)

Zadržite li svoju gorčinu, ona će zaraziti vašu obitelj, djecu, suradnike. Što god dotaknete, postat će okuženo vašim duhom gorčine.

Odbijemo li njegovo iscjeljenje i milost te nastavimo u tvrdokornoj gorčini, izgubiti možemo svoju vječnu dušu

Pismo nas upozorava da ne odbijemo Božju ponudu iscjeljenja. „Ako, naime, svojevoljno griješimo pošto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijeh, nego strašno iščekivanje suda i osvetnog bijesa vatre koja će progutati protivnike“ (Heb 10,26-27)

Drugim riječima, primili smo spoznaju Jahve Rafe, no ako smo odbili ponudu iscjeljenja, morat ćemo se suočiti s njegovim žestokim bijesom. Drugim riječima, odbijemo li njegovo iscjeljenje i milost te nastavimo u tvrdokornoj gorčini, izgubiti možemo svoju vječnu dušu.

Poslušajte ovo snažno upozorenje: „U savezu sa svetima težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina“ (Heb 12-14).

Božja je riječ jasna. Odbijete li uspostaviti mir s osobom na koju ste ogorčeni, nemate nikakve šanse vidjeti Gospodina – nikakve.

Gorčina na kraju donosi strašnu krizu.

Ostanete li pri svojoj gorčini, konačno će doći vrijeme kad vas Bog mora staviti u karantenu. Svakako on vas još uvijek ljubi, ali ne može dopustiti da vaš virus zarazi svete oko vas.

Gospodin koristi tu vrstu krize da bi otkrio još nešto o svojoj naravi: on je Jahve Make, „Jahve koji bije“.

Jahve Make – „Jahve koji bije“

U Ezekielu je rekao: „…platit ću ti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije“ (Ez 7,9).

Možda se pitate: „Zar je moj Gospodin Bog koji udara? Gdje je u tome milost?“

Kažem vam, ovaj vid prirode Božje upravo ima veze sa milošću.

U izrekama Bog savjetuje svakog roditelja da koristi šibu za kažnjavanje svoje nerazborite i nepokorne djece.

„Zar je moj Gospodin Bog koji udara? Gdje je u tome milost?“ Kažem vam, ovaj vid prirode Božje upravo ima veze sa milošću

Ova je stega s namjerom da ih probudi, obnovi i dovede natrag k mudrosti.

Isto tako i sam Bog udara svoju vlastitu buntovnu djecu da ih vrati natrag na svoje svete putove.

„Ludost ne prianja uza srce djetinje; šiba pouke otklanja je od njega“ (Izr 22,15).

Jahve Make nam kaže: „Moram te disciplinirati da bih ispravio tvoje putove inače ćeš završiti u tragediji. Ostaneš li pri svojoj gorčini, život će ti se početi raspadati. Sve će poći krivo. Past ćeš u krajnju pomutnju. Život u tvom domu postat će neuredan. Sve tvoje veze i odnosi počet će propadati i mislit ćeš da su svi protiv tebe – obitelj, prijatelji, suradnici. Na kraju ćeš završiti izgubivši sve.“

Jahve Make nam kaže: „Moram te disciplinirati da bih ispravio tvoje putove inače ćeš završiti u tragediji. Ostaneš li pri svojoj gorčini, život će ti se početi raspadati

Naš Gospodin ne želi izgubiti ni jedno svoje dijete.

A kad mi odbijemo ovu divnu ponudu Jahve Rafe, ne preostaje nam nikakav drugi način iscjeljenja. Tada nam on postaje Jahve Make, Bog koji bije. To je vid njegove prirode koja nam ne dopušta ići dalje. On kaže: „Ne mogu dopustiti da se tvoja gorčina nastavlja. Sada je tome došao kraj. Dolazio sam ti s ljubavlju, milošću i velikim suosjećanjem, ali ti si iznova i iznova odbijao moju ponudu. Sada na tebi moram primijeniti šibu. Moram te istući.“

Bog je ovaj vid svog karaktera otkrio Izraelu nakon što su zanemarili mnoga njegova milostiva upozorenja.

U velikoj ljubavi i sažaljenju, Gospodin im je slao svoje proroke i sluge upozoravajući ih da ako nastave odbijati njegove pozive na poslušnost, on će na njih poslati svoj gnjev: „I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom“ (Ez 6,10).

„…prut već cvijeta i oholost pupa“ (Ez 7,10).

Bog im je govorio: „Vaša gorčina sad je preuzela vlast u vašim životima. Procvjetala je u ponos. A to će vas odvesti u uništenje.“

Bog je na kraju udario Izraela šaljući ga u ropstvo. Oduzeo im je mir i radost i donio na njih sramotu i nemir, uznemirivši im živote. Međutim, čitavo to vrijeme on je tražio samo jedno: POKAJANJE.

Njegova je želja bila da oprosti svom ljubljenom narodu i obnovi ga.

Bog je na kraju udario Izraela šaljući ga u ropstvo. Oduzeo im je mir i radost i donio na njih sramotu i nemir, uznemirivši im živote. Međutim, čitavo to vrijeme on je tražio samo jedno: POKAJANJE

„Stidjet će se sramote svoje i sve nevjernosti svoje što su je učinili protiv mene, kad opet budu sigurno stanovali u zemlji svojoj, i nitko ih ne bude plašio. Kad ih dovedem natrag iz naroda i skupim ih iz zemalja neprijatelja njihovih, pokazat ću se kao svet na njima i pred očima mnogih naroda“ (Ez 39,26-27).

Bog je zapravo govorio: „Kad me upoznate kao Jahvu Make, Boga koji bije, tada ćete upoznati izbavljenje, pobjedu i obnovljenje. Udarit ću vas stegom da bih istjerao sve smrtonosno buntovništvo.“

Dok ne dopustite Jahvi Rafi da iscijeli svu vašu gorčinu, nećete moći napredovati ni koraka. Kad bi vas Bog iscijelio od neke fizičke bolesti bez iscjeljenja bolesti u vašoj duši, blagoslivljao bi i tolerirao vaš grijeh. I dao bi vam novu snagu da živite u svojoj gorčini. Zbog toga vas sada preklinje: „Želim te iscijeliti, a ne udariti. Prizovi me, predaj se mome Duhu – i ja ću te osloboditi. Ne učiniš li to, upoznat ćeš me kao Jahvu Make, Boga koji bije. Ljubim te i želim da odabereš iscjeljenje.“

„Želim te iscijeliti, a ne udariti. Prizovi me, predaj se mome Duhu – i ja ću te osloboditi. Ne učiniš li to, upoznat ćeš me kao Jahvu Make, Boga koji bije. Ljubim te i želim da odabereš iscjeljenje.“

Ako odbijete slavno otkrivenje Boga kao svoga iscjelitelja – ismijete li njegovu ponudu da budete popravljeni – bit ćete predani svome grijehu. I poput Koraha u Starom zavjetu, prouzročit ćete da vam čitava obitelj bude progutana u uništenju.

Vrijeme je da se vratite Jahvi Rafi. Započnite taj proces moleći: „Gospodine, ovu gorčinu nosim već predugo. Sada znam da je vrijeme da budem spašen. Želim biti oslobođen.“

On će učiniti ostalo. Njegov Duh Sveti uvest će vas u mir koji nikada niste poznavali te ćete pjevati, plesati i klicati.

Spavat ćete kao što odavno niste jer ćete ponovno biti u naklonosti Božjoj. A on će početi raditi nove stvari u vašem životu donoseći vam obnovljenu nadu jer ste ga odlučili upoznati kao Jahvu Rafu.

Sada vas pozivam da se još danas pokajete za svoju gorčinu jer čezne i žudi iscijeliti vašu povrijeđenu dušu. Predajte gorčinu njemu.

Iz knjige Davida Wilkersona „Neka se svete Imena Tvoja“. Izdavač: Iris Illyrica

Ovo je za svakog povrijeđenog vjernika kojemu je potrebna sigurnost i nada tijekom njegova teškog razdoblja. To se odnosi na svakoga odanog slugu Isusa Krista. Pismo je vrlo jasno u vezi s tim: zbog našega predanja Gospodinu, morat ćemo proći kroz vatru. A to je upravo razlog zašto Bog na prvom mjestu otkriva imena svome narodu.

Odabrala Dragica Mustapić / mv; Book.hr

Foto: Dallas Reedy; Unsplash

📖 Posjetite naš novi web-shop; pronađite knjigu za sebe: figulus.hr