VRIJEDNOST ŽIVOTA VS. KRIZA SMISLA // Pater Marko Glogović o tome zašto se vode ratovi u svijetu Današnji je Papa uistinu prorok, on je već sve predvidio po Duhu i dao nam svima vrlo jasne naputke kako se nositi s teretima današnjice: izađite na ulice, svjedočite, živite radikalno, budite skromni, primajte sve, ne sudite nikoga, ne odustajte od borbe.

Ne možemo se zaustavljati u prošlosti i ne prihvaćati poziv na novu, drukčiju evangelizaciju. Današnji je Papa uistinu prorok, on je već sve predvidio po Duhu i dao nam svima vrlo jasne naputke kako se nositi s teretima današnjice: izađite na ulice, svjedočite, živite radikalno, budite skromni, primajte sve, ne sudite nikoga, ne odustajte od borbe. Nije sve tako kako izgleda! Evo, nakon iznenadna udarca i »pokušaja destabilizacije« naša udruga, a vjerujem i sve srodne udruge, proživljava svojevrsnu renesansu, slava Bogu. Nikada više poziva, poruka podrške, ponuda pomoći.

„Kako možete tvrditi da je previše djece na svijetu?“

Zahvaljujući besplatnoj reklami (tenk ju veri mač) ne samo da smo u nekoliko dana spasili više nerođene djece i duša negoli u zadnjih nekoliko mjeseci i time i u ovim teškim vremenima dali mnogima spoznaju da ne trebaju plaćati velike novce za smrt, nego ih čuvati za život… Već smo i sami došli na prekrasne ideje! Da nije bilo ovoga događaja, ne bismo krenuli u osnivanje udruge »Odvjetnici za život« po uzoru na istu udrugu u mnogim drugim zemljama… Možda osnujemo i »Liječnike za život«? Možda i »Svećenike za život?« U SAD-u postoje i »LGBT za život«, s tim da LGBT ne znači: Love, Grace, Bless and new Toyota, kako sam (da se malo nasmijemo u ovim teškim temama) čestitao i poželio mojemu frendu, stanovitomu don Damiru za rođendan. Ako nas ne zaustave odmah, bojim se da će im kasnije biti mnogo teže!

Zahvaljujući, dakle, frontalnomu napadu i staroj dobroj isprobanoj taktici »udri i čekaj« za naše se udruge (jer riječ je o mnogim udrugama, pokretima i inicijativama za život) pročulo se po cijelome svijetu pa smo tako zasipani i krasnim novčanim donacijama. Moći ćemo napokon staviti novu fasadu na našu kuću za samohrane majke i djecu, možda blage boje višnje. I pozvat ćemo sve na domjenak, nazdravljajući višnjevačom, demokraciji i toleranciji u našoj domovini koja nema, naravno, većih problema, nego zabrinutosti što se neki zalažu za rađanje. I za milosrđe, bez obzira na sve obzire. Majka Terezija prekrasno je rekla: »Kako možete tvrditi da je previše djece na svijetu? To je kao da kažete da je na svijetu previše cvijeća!« Ista je svetica objavila nedvojbenu istinu: »Svi se ratovi u svijetu vode zato jer bukti onaj prvi rat, rat protiv začeta čovjeka.« Možda nam se nekada čini da je život, da se tako izrazim, »trpak kao višnja«, ali život je lijep, svet i prepun predivnih iskustava, a najljepše što u životu možemo imati jest upravo djetešce u rukama!

„Baš su najtvrđi orasi, podsjećam, Isusu najdraži…“

Zašto ne bih smio o tome svjedočiti onima koji su trenutačno u nekoj smućenosti te razmišljaju o potpuno suprotnim, kvazi-rješenjima? Neću i ne mogu šutjeti. Bet-lehem na hebrejskome znači Kuća kruha, a Bet-lahem – Kuća prolivene krvi. Izabirem Betlehem. Božja riječ kaže: »Ne predaj jastrebu, Gospodine, život grlice svoje.« (Ps 74,19) »Ja se konja bojim«, ne jastreba. Pozivam sve koji ne misle da je abortus veliko zlo da dođu posjetiti naše predrage »grlice« u kućama koje vodimo. U ovome trenutku ondje živi 12 majki i 15-ero djece. Da nisu naišle na drukčije mišljenje, maleni ovih majki ne bi se rodili. Toliko bi cvijeća bilo uništeno… Višnja, na primjer, ima jako lijepe cvjetove i uskoro će procvjetati. Kao i trešnja i ostala korisna stabla. I križ je Isusov bio stablo. Vjerujemo da će milost po križu učiniti da u svima nama, jer svi smo djeca istoga roditelja – Boga, procvjetaju plodovi ljubavi i svetosti. Naš narod zna reći: »Tvrd je to orah«. Baš su najtvrđi orasi, podsjećam, Isusu najdraži.

Reče još (Isus) ovu usporedbu na račun nekih koji su bili uvjereni u svoju vlastitu pravednost, a druge su prezirali… Dva čovjeka uziđoše u hram da mole: jedan farizej, drugi carinik… Carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: ‘Bože, smiluj se meni grešniku!’ Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer, tko se uzvisi, bit će ponižen,

a tko se ponizi, bit će uzvišen.

(Lk 18, 14)

Ulomak iz knjige p. Marka Glogovića Grešnicima ulaz dopušten. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.