Foto: Unsplash
»Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu te se zauzima za nas« (Rim 8, 34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve – »jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20) – zatim u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima, u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi mise i u osobi službenika.
Ali je »ponajvećma [prisutan] pod euharistijskim prilikama«. Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven. On uzdiže euharistiju iznad svih sakramenata i čini je »tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti«.
U presvetom sakramentu euharistije »sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i boštvom, i, prema tome, čitav Krist«. »Ta se prisutnost zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1373-1374; L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.