Voljeti i svoje svijetle i mračne strane Ne bojmo se biti ljudi koji vole istinu i koji će se za nju i žrtvovati. Molimo za ljubav prema istini, čak i kada je ona ponižavajuća, jer zapravo ona uvijek to i jest

Foto: Shutterstock

Kad sam bio mlađi, ono što sam mislio da je moj ljulj, pretvorilo se u pšenicu i mnoge stvari za koje sam mislio da su moja pšenica, ispali su moj ljulj. Kad smo mladi vrlo slabo razlikujemo što je to dobro, a što zlo. Savjest većine ljudi formira se kolektivnim stavom koji dominira trenutačnom kulturom i ponekad ima vrlo slabe veze s Evanđeljem. Isus govori: „Ostavite oboje neka raste.“

Ako odrastete brinući što je pšenica, a što ljulj u vašem životu i krenete plijeviti i čupati, vjerojatno ćete promašiti glavnu bit

Možete li to vjerovati? To je Isus rekao, ako ne vjerujete, provjerite u Evanđelju. Nikad mi nitko to nije rekao, nevjerojatno! No Isus govori: „Neka oboje raste do žetve! Tada ću se ja za to pobrinuti.“ Ako odrastete brinući što je pšenica, a što ljulj u vašem životu i krenete plijeviti i čupati, vjerojatno ćete promašiti glavnu bit. Radi se o tome da puštamo egu da vlada i u ime svetosti tražimo savršenost koju smo si sami definirali. To nema nikakve veze s Bogom, već puno više s našom potrebom da kontroliramo, s potrebama našeg ega, sa željom za uspjehom – a nema opasnijeg uspjeha od onog duhovnog zato što je on uglavnom iluzija.

Previše je ljudi koji žive živote u iluziji umjesto u istini

Bojim se da je to prečesto slučaj. Previše je ljudi koji žive živote u iluziji umjesto u istini. Naš je Gospodin pak ljubitelj istine. Simone Weil, Židovka koja je pred kraj svog života prešla na kršćanstvo, rekla je: „Ako bih morala birati između Krista i istine, izabrala bih istinu. Sigurna sam da bih istinski tražeći istinu završila u Kristovu naručju.“

Uopće ne vole istinu već onaj imidž Krista koji im je dala religija

Ono što se često događa je da mnogi ljudi idu za Kristom, za Njegovim imenom, za svim što On predstavlja u njihovoj kongregaciji, ali nisu istinoljubivi. Uopće ne vole istinu, već onaj imidž Krista koji im je dala religija. Nisam siguran jesu li ti ljudi ikada susreli Krista. Možda je Krist za njih jednostavna projekcija njihova vlastitog ega, njihove potrebe da budu religiozni, da budu savršeni ili bilo što drugo. U Crkvi nam trebaju ljudi koji će voljeti istinu i koji će biti voljni za nju se i žrtvovati. Molite za to, za ljubav prema istini i za ljubav prema istini u vama, čak ako i bude ponižavajuća (zapravo, uvijek jest). Vjerujem da se toga i bojimo.

Iz duhovnih vježbi fra Richarda Rohra, „Slomljen, a blagoslovljen“