Vlč. Ivan Seletković: ‘Bog ne može biti izvor zla (…) ono što izvire od Boga je uvijek apsolutno dobro’ Shvatio sam da ne vjerujem u Boga Evanđelja, Boga Biblije – nego vjerujem u svog izmišljenog boga.

Foto: Screenshot | YouTube

Na YouTube kanalu “Nanovo Rođeni” prije dva dana je objavljen videozapis nagovora vlč. Ivana Seletkovića, svećenika riječke nadbiskupije i povjerenika za mlade. Govorio je o identitetu sustvaratelja potkrijepivši temu s primjerima iz Biblije i vlastitog života. U nastavku prenosimo (tekstualno) dijelove predavanja. 

Istočni grijeh

Meni nije bilo jasno to drvo spoznaje dobra i zla, znao sam se pitati: „Pa, što Bog nije htio da ja razlikujem dobro i zlo?“ Ne radi se o tome, riječ je o tome da je čovjek sebi uzeo za pravo da sam određuje što je dobro, a što zlo. I tu nastaje kaos. (…) Mladi me znaju pitati: „Zašto je to grijeh? Ja u tome ne vidim problem.“ – evo, posljedica istočnog grijeha. Mi sami određujemo što je dobro, a što je zlo. I čovjek, od tog trenutka želi biti neovisan od Boga.

Sustvarateljstvo se mora ostvarivati u relaciji s Bogom.

Čovjeku pripada sustvarateljstvo, a Bogu stvarateljstvo. Sustvarateljstvo se mora ostvarivati u relaciji s Bogom. Ja ne mogu biti sustvaratelj sam jer onda upadam u identitet stvaratelja koji mi ne pripada. I koji su plodovi toga? (…) Čovjek u tom trenutku postane okrenut isključivo prema sebi i počinje činiti stvari koje su za njega dobre. (…) „JA imam pravo na svoje vrijeme, JA imam pravo na ono, na ovo. JA!“. (…) Mi to činimo iz sebičnih razloga. (…)

„Neću moliti za Božju volju! Dobit ću tumor!“

Dok sam bio na ovakvim susretima kao dijete, kao srednjoškolac…onda kad bi svećenik rekao: „Molite za Božju volju u svom životu!“ – ja sam rekao: „Neću moliti za Božju volju! Dobit ću tumor!“ Mislio sam da Božja volja znači uvijek križ. (…) Zašto? Jer sam imao iskrivljenu sliku Boga. (…)

Bog je apsolutno dobro

Jednom me Gospodin pitao: „Ivane, znaš li ti tko sam Ja?“ – i onda sam ja, kao nadobudni student teologije, išao filozofski promišljati o Bogu. I Bog mi je kroz filozofiju dao odgovor; mi u teologiji kažemo da je Bog apsolutno dobar, što znači da u Bogu nema trunke zla. Što dalje znači da Bog ne može ni pomisliti zlo, a kamoli ga dati. Bog ne može biti izvor zla. Shvatio sam da ne vjerujem u Boga Evanđelja, Boga Biblije – nego vjerujem u svog izmišljenog boga. (…) Ono što izvire od Boga je uvijek apsolutno dobro, pa makar to bio i tumor. (…)

…nemamo otvorenost da Bog čini samo izuzetno dobre stvari za naš život.

Mi kad molimo za Božju volju, nemamo otvorenost da Bog čini samo izuzetno dobre stvari za naš život. Jer, ako je Bog roditelj, a moji roditelji su zaista dobri… Imao sam milost da sam imao skladnu i dobru obitelj, izvrsne roditelje. A koliko je onda tek Bog bolji od njih i koliko mi još više želi dati? (…)

Živimo u vremenu proroka Joela

Moramo znati da živimo u vremenu proroka Joela, da ovo nije vrijeme kada samo nekakvi pojedinci imaju Duha Božjeg. Ja sam u karizmatskom pokretu cijeli život i primijetio sam da mi, u karizmatskom pokretu, imamo još uvijek mentalitet koji moramo izbaciti iz svoje glave; a to su karizmatici. Posebni ljudi kojima Bog govori, samo njima govori, samo njima Bog gradi. Trčimo za takvima.

Na isti način na koji je govorio i Mojsiju, i Davidu i svim tim likovima kojima se mi divimo. Bog danas želi govoriti tako i nama.

Zaboravljamo da živimo u vremenu proroka Joela koji kaže: „Svako tijelo bit će nositelj Duha Božjeg.“ Što znači da u svakom od nas jest Duh Božji i da Duh Božji želi i tebi, i meni govoriti. Na isti način na koji je govorio i Mojsiju, i Davidu i svim tim likovima kojima se mi divimo. Bog danas želi govoriti tako i nama. (…)

Poslušnost Božjoj riječi je prva stvar koju mi moramo činiti.

Da bismo izvježbali poslušnost Božjim poticajima, moramo početi biti poslušni Božjoj riječi. Ako meni Isus u Evanđelju kaže: „Oprosti svome bratu!“, a ja ne opraštam – to je sustvarateljstvo koje Bog želi od mene u tom trenutku; ali šta – ja čekam sustvarateljstvo da me Bog pozove da idem u Etiopiju propovijedati. Poslušnost Božjoj riječi je prva stvar koju mi moramo činiti.

Book.hr