Foto: Unsplash, Nguyen Dang Hoang Nhu

Zamislite da ste moj klijent u savjetovalištu. Uzmite laptop, dnevnik ili komad papira i olovku te zapišite svoju vremensku crtu.

Razmislite o iskustvima koja su jako utjecala na vas ili čak promijenila tijek vašega života od djetinjstva do danas. Razmislite o najvažnijim usponima i padovima u vašemu životu koji su oblikovali osobu kakva ste danas.

Možda ste se poput mene borili s nekim strahovima u djetinjstvu. Možda ste iskusili bol mučnoga razvoda svojih roditelja. Što je s danom kada ste možda na satu vjeronauka upoznali Isusa: to nevjerojatno iskustvo koje mijenja život iz korijena; ili neka loša prijateljstva koja ste sklopili u srednjoj školi? Može biti bilo što – od sukoba s teškim roditeljima do dolaska u novu župu ili pada na prijemnome ispitu. Može biti smrt voljene osobe ili čak sna. Možda je žalac toksične veze, razna iskustva u braku ili borba s neplodnošću. Toliko vas stvari može oblikovati i isklesati u osobu koja ste danas. Život kakav smo iskusili nekoć, uvelike utječe na način na koji živimo život danas.

Vizualizacija

Uzmite si vremena kako biste se prisjetili tih stvari i zabilježite ih u obliku vremenske crte, počevši od najranijih sjećanja. Kako bi vam bilo lakše vizualizirati, nacrtajte crtu prema gore za pozitivna iskustva, a prema dolje za loša iskustva.

Da ste moj klijent, time bismo započeli naš prvi susret, raščlanjujući detalje svakoga događaja. Tražili bismo poveznice, način I smisao kako je sve to utjecalo na vaš život i razvoj. Željeli vi sebi priznati ili ne, svaki je djelić prizme važan. Svako malo dođe mi klijent koji ne želi zadirati u to.

„Kakve veze prošlost ima s mojim sadašnjim problemima?” pitaju se. „Itekakve”, glasi moj odgovor. Prosječna osoba ne shvaća potpuno koliko snažno prošlost oblikuje njezino emocionalno zdravlje. Većina problema s kojima se suočavamo danas ima korijene u iskustvima iz prošlosti. Kada se previše fokusiramo na sadašnjost, a ne osvrnemo se na prošlost, ponašamo se poput vrtlara koji čupa korov samo na površini, a korijena se i ne dotiče. To će nam pružiti samo kratkoročno olakšanje. Taj će se korov neprestano vraćati dok ne dođemo do korijena.

U Poslanici Filipljanima 3,13 sveti Pavao podsjeća nas što je važno: „(…) što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem.“ Problem nas ljudi jest što jednostavno ne možemo „zaboraviti“ dok ne priznamo, ne shvatimo i ne naučimo iz prošlosti. Kako prošlost više ne bi imala moć nad nama, moramo se vratiti unatrag prije nego što krenemo naprijed. Moramo se suočiti s prošlošću kako bismo se oslobodili njezinih veriga.

Iz knjige „Jesi li stvarno dobro?“ autorice Debre Filete. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prije odluke o kupnji pozivamo te da prolistaš knjigu – ovdje.

Za Book.hr priredila I. A.