Koje sve uzbudljive stvari Bog želi da učinimo kao obitelj Najbitnije od svega jest imati povjerenje. Radi se o Kristovoj dostatnosti, ne o našoj. Trebate plan, da, ali ono što vi i ja pokušavamo učiniti daleko je više od samog plana. To je veće od vas, to je veće od mene, a uvijek će biti veće od onoga što mislimo da možemo postići. (…) A „onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršit će ga do dana Krista Isusa” (Fil 1, 6), samo mu treba vjerovati. Što se prije prestanete brinuti oko toga, to bolje...

Foto: Shutterstock

»Kada samo mama pokušava držati obitelj zajedno, snažno se moleći u svoje slobodno vrijeme i vodeći sve u crkvu svakog tjedna, ona cijelu stvar radi u vjetar. Otac je poput nevidljiva slona u sobi. …svojim propustom da preuzme od Boga zadanu ulogu – bilo to zbog straha od neuspjeha ili nedostatka zanimanja za to ili bilo čega drugoga – on tjera svoju obitelj da ide kroz život s podignutom ručnom kočnicom. (…)

Ali kada jednom svi primijete promjenu na njemu … tada počnite očekivati da se sve stvari odjednom promijene. To je, jednostavno, tako. Vidjet ćete. (…) nemojte se iznenaditi, kao što smo se mi, ako vaša djeca svim srcem prionu uz to«

Najbitnije od svega jest imati povjerenje. Radi se o Kristovoj dostatnosti, ne o našoj. Trebate plan, da, ali ono što vi i ja pokušavamo učiniti daleko je više od samog plana. To je veće od vas, to je veće od mene, a uvijek će biti veće od onoga što mislimo da možemo postići. Bog je toliko uložio u vašu obitelj da bi vam pomogao da ih usmjeravate i vodite (kao i sebe) prema tomu da postanu istinski Kristovi učenici. A „onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršit će ga do dana Krista Isusa” (Fil 1, 6), samo mu treba vjerovati. Što se prije prestanete brinuti oko toga, to bolje.

Evo kako smo počeli. Odlučili smo otići iz grada za vikend – samo moja žena, djeca i ja. Unajmili smo kućicu nedaleko od našeg doma, gdje sam znao da možemo raditi ono što najviše volimo. Uglavnom natjecateljski šport, poput mini golfa. Većina vremena je protekla u zabavi i druženju, a Wanda i ja bili smo odlučni da dio toga ležernog vremena iskoristimo da bismo podijelili sa svojom djecom viziju za koju vjerujemo da može promijeniti naše živote zauvijek.

Tate za kormilom

Ponio sam sa sobom bilježnicu u kojoj sam započeo voditi proces Blue Sheet za duhovni razvoj svoje obitelji. (Primjer našega općeg plana za duhovni razvoj nalazi se u dodatku ovoj knjizi.) Također sam ponio bilježnicu s Blue Sheetom koji sam pripravio za svako od djece. Bio sam potpuno spreman voditi tu zadaću, ali svatko će od nas prosuđivati i prepoznavati kamo nas Gospodin želi voditi.

Ne znam koliko vam se to zasada čini ili ne čini zahtjevnim. Ovisno o odnosu kakov vi i vaša supruga i vaša djeca imate, možda ćete reći: „Uh, Terencee, ako to probam, oni će me isključiti iste minute kada otvorim usta”. Razumijem. Znam kakve sve negativne reakcije to može izazvati i tako vas obeshrabriti. Imali smo i mi neke od njih. I još ih uvijek imamo. Ali znajte, ne radi se samo o goloj primjeni programa. Ja vam govorim o stvaranju ozračja u vašem domu i obitelji u kojem ćete zajedno učiti, zajedno moliti, zajedno živjeti vjeru i tražiti zajedničku točku okupljanja: evanđelje Isusa Krista. A evanđelje po definiciji znači da nikada ne ćete nadići svoju potpunu ovisnost o Bogu u svemu što poduzmete u potrazi za svojim ciljem. Čak i kada vjera vaše obitelji počne rasti, čak i kada na neki način srastete s njom, potraga će uvijek uključivati učenje kako ostati ovisan o Bogu i imati povjerenje u njega.

Možete upravo tako i započeti – vjerujući mu i oslanjajući se na njega da vam pomogne i pokaže kako da strpljivo ustrajete u onome za što znate da je ispravno.

Srećom, mi smo bili u donekle povoljnom razdoblju što se tiče dobi naše djece – koja su tada bila u rasponu između 10 i 16 godina. To je pomoglo. No to nikako ne znači da je sve gotovo ako vi niste u istoj prednosti. Ono što smo naučili iz osobnog iskustva, u našim životima i u životima drugih, jest to da, kada tata (posebno tata) istinski prihvati ulogu da bude duhovni voditelj svoje obitelji – ne samo deklarativno, već iskrenim duhom i željom – cijeli se razvoj i sami temelji doma naglo pomaknu naprijed. I to vidljivo i dramatično. Kada samo mama pokušava držati obitelj zajedno, snažno se moleći u svoje slobodno vrijeme i vodeći sve u crkvu svakog tjedna, ona cijelu stvar radi u vjetar. Otac je poput nevidljiva slona u sobi. Svojom pasivnošću i ometanjem te sukobljavanjem prioriteta, svojim propustom da preuzme od Boga zadanu ulogu – bilo to zbog straha od neuspjeha ili nedostatka zanimanja za to ili bilo čega drugoga – on tjera svoju obitelj da ide kroz život s podignutom ručnom kočnicom. On je kočničar sustava, iako najvjerojatnije čini dobre stvari i iskreno voli svoju ženu i djecu kao najbolje zna.

Ali kada jednom svi primijete promjenu na njemu – a oni ne će moći ne primijetiti promjenu ako ona proizlazi iz dubine njegova srca – tada počnite očekivati da se sve stvari odjednom promijene. To je, jednostavno, tako. Vidjet ćete. Ne kažem da se ne može dogoditi i bez tate za kormilom; Bog se želi proslaviti u obitelji bez obzira na sve. Ali ima nešto u tome da otac preuzme tu zadaću duhovnog vođe u svojem domu što ubrzava cijelu obitelj u duhovnom vrenju. Stoga se nemojte iznenaditi, kao što smo se mi, ako vaša djeca svim srcem prionu uz to.

Nisam još sasvim razradio plan. Ne morate ga ni vi. Sve će se to s vremenom posložiti. Vidjet ćete

Dobro se sjećam tog vikenda. Sjedili smo nakon večere, svi opušteni i ugodnom raspoloženju, dok sam ja počeo govoriti djeci o stvarima o kojima sam razgovarao s njihovom mamom, onako kako smo mislili da bismo im mogli iznijeti o čemu se radi. Wanda i ja podijelili smo s njima svoje osobno kršćansko svjedočanstvo, koje nikada, koliko god to bilo nevjerojatno, nismo u cjelini ispričali svojoj djeci. Barem ja nisam. (Da samo kažem, zadivit će vas koliko im je to zanimljivo, priča o vašem odnosu s Kristom. Ali čak ni u pobožnim kršćanskim obiteljima takve stvari se nikada ne govore.) Onda smo im rekli što smo odlučili – da ćemo započeti neke obiteljske molitvene susrete, ali prema planu koji sadrži i više od toga. Ne ćemo se zaustaviti samo na čitanju odlomka iz Biblije i kratkoj molitvi, tijekom koje bi svi u grču jedva čekali da se vrate u svoje sobe, natrag onomu što su radili kad su naglo prekinuti. Ne, mi želimo da ova obitelj zajedno postane odskočna daska ne samo za stjecanje dubljeg znanja o Bogu i Bibliji, već za stavljanje na raspolaganje za sve uzbudljive stvari koje Bog možda želi da ih učinimo kao obitelj – ako mu zbilja vjerujemo, ako mu se zbilja povjeravamo. Ako zbilja želimo otkriti koja je naša svrha u životu.

Nisam još sasvim razradio plan. Ne morate ga ni vi. Tko zna koliko ljudi frustrirano odustane od svojih duhovnih odgovornosti kao roditelja jer ne mogu iznaći cjelovit kurikul, nešto što bi savršeno odgovaralo svačijim godinama i sposobnostima praćenja te bi svakomu bilo zanimljivo, k tomu nadopunjeno knjigama, odgovarajućim olovkama i cijelom opremom, sve savršeno do u tančine. Sve će se to s vremenom posložiti. Vidjet ćete. Samo nemojte izgubiti fokus zaplićući se u planu i programu. Radije pođite od široke vizije i postupno s teorije prijeđite u praksu. To je najbolji način.

Čak i ako su neka vaša djeca još mala, dajte im da i oni sudjeluju u stvaranju obiteljskog plana. Morate u planu uvažiti i stvari koje su trenutno njima važne, njihov popis pitanja i zanimanja – stvari za koje možda niste ni čuli sve dok ih obiteljski razgovor nije izveo na vidjelo. To daje okus svemu. I to je ono što je dobro u svemu. Ne biste htjeli da vam mikromenadžment poništi ono što svatko istinski treba jer to nije usklađeno s onime kako ste to zacrtali. Dopustite svojoj djeci da vam pomognu. Da se u tome udomaće. To nije vaš plan, to je njihov plan. To je Božji plan da pomogne svakomu približiti se Bogu, da postane njegov aktivan, angažiran sljedbenik unutar različitih svjetova koje svatko do vas nastanjuje u svakodnevici.

Moj plan, naprimjer, bio je da se kao obitelj pokušamo okupiti jednom mjesečno. „Ne, tata”, bila su odrješita moja djeca, „to moramo činiti svaki tjedan.” Način na koji su moja djeca reagirala tog vikenda otkrio mi je da su spremna načeti svoje Biblije i početi kopati po njima, i to odmah, u narednih pet minuta.

„Ne, ne, nikako ne mogu svaki tjedan”, odgovorio sam. „Mjesečno.”

Dobro, dogovorili smo se da to bude svaka dva tjedna. (…)

Ulomak iz knjige Vjeruju li vaša djeca? autora Terencea Chatmona. Do nedjelje, 1. srpnja, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 63 kune (redovna cijena iznosi 90 kuna). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.