Foto: Shutterstock
Vječni putnik
Jutarnja iskra neka te budi
i vječnog putnika u suzi oka
na sprudu žala u zraci sunca
na krilu vala, plavetnilu moraOko nek čeka iskru radoznalo
modriju od neba iznad dubina
u njoj nek plamti lahor daljina
bezdan ponora i svih visinaVječni putnik u pjesmi zove
utisnut u ožiljke svakoga bitka
i gleda oko suzom umiveno
nevino srce duši otvorenoSavjesti čiste samotno živi
rado je ranjiv na pjesme tvoje
titrajem srca dolazi iz snova
grli te lahorom toplih vjetrova!Poseban dan
Osvanuo je taj poseban dan
dan od noći što skraćuje san
u njem nema ni traga sjene
vedro sunce grije samo meneTo je dan kad sve dobro ide
kad nestaju svi tragovi zlobe
dan je to kad me prođu brige
sjena tame tad posve utihneTada sjena od sunca se krije
tajnu njenu svjetlo razotkrije
tragovi njeni rađaju se u noći
svaka tajna na svjetlo će doćiKad sunce zađe, u noći tišine
tad sve se smiri i posve utihne
sjene u noći mjesecom hodaju
ljepotom neba u snovima sjaju!
Ivan Dragičević; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
