Vječna kušnja neovisnosti – više volimo darivati negoli biti darivani „Milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.“ (Ef 2, 8 – 10)

Foto: Jeremy Cai, Unsplash

(…)To je vječna kušnja neovisnosti i uspijevanja sa samim sobom i sa svojim životom, želja da se bude neovisan od drugih, a posebice neovisan od Boga. Više volimo darivati negoli biti darivani. Koliko mnogo ljudi govori: „Ja sam već pobijedio taj i taj grijeh“, ili: „Ja sam pobijedio tu i tu ovisnost.“ Što to znači, JA SAM USPIO? Ili mi je ipak Bog dao milost, zahvaljujući kojoj sam postao slobodan?

Samostalnost i neovisnost izgledaju kao vrijednosti i svijet danas žarko želi stvoriti takvo gledište

Ne primjećuješ li u sebi tu suptilnu oholost, koja ti šapće da je „glupo nekoga zamarati“, a posebno Boga? Moliti za uslugu, za milost, biti ovisan o čijoj milosti ili nemilosti… Samostalnost i neovisnost izgledaju kao vrijednosti i svijet danas žarko želi stvoriti takvo gledište. Osim toga, ako toliko silno mrziš sebe, a ipak odlučuješ da moraš postojati, tad je bolje da se nitko drugi ne mora zanečistiti tobom i da se sam mučiš s blatom svojeg života. Netko je napisao: „Ali to je jednostrano, jer nemam problema s time da budem potpuno predan komu, da mu pomažem i potrošim na njega mnogo vremena i snage. I obično to radim prije nego napravim što za sebe, prezirući pritom svoje vlastite potrebe. I stvarno se često događa da uspjeh pripisujem sebi, a ne Božjoj milosti, i da u takvu mišljenju izbjegavam Boga. Stalno se nadam da ću sam pobijediti svoje kušnje.“

Jedino me on može očistiti u dlanovima svoje Majke, u svojem imenu: Isus Krist

(…) u svakom vjerniku, kao i u cijeloj Crkvi, promjena ne dolazi od nas, nego od Boga; mi ne mijenjamo i ne reformiramo Crkvu, nego ju Bog gradi.
Ja nisam u stanju sam očistiti svoju unutrašnjost, jedino me on može očistiti u dlanovima svoje Majke, u svojem imenu: Isus Krist. Disat ću njime. Vapit ću njegovu imenu, kao da čistim svoju pljesnivu unutrašnjost spužvom, koja upija sve nečistoće, mrlje i sramotne osude.

Neka se upije u njegovo ime svako moje zlo, cijeli kvas i ocat, gorčina i pokvarenost, jer je zaželio sažeti sebe sama, uništiti cijelo zlo ovog svijeta, jer je učinio čast svima nama, želeći da se u njega upije sve nasilje i grozota, pa tako i moja. Obećao mi je to kad je rekao:

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 28 – 30)

„Dođite, upijte se u mene, koji ste izmoreni sami sobom, koji ste opterećeni nepotrebnim ciljevima, uzmite teret križa zajedno sa mnom i idući uz mene moći ćete podnijeti sami sebe. To će vas umiriti, kada vidite da nije riječ o tome da budete savršeni, već da budete voljeni i da sami volite. Uz mene ćete naučiti hodati vjerujući u moju ljubav, a ne sa samouvjerenošću zbog svoje snage i nepogrešivosti.“ „Hajde, budi uz mene!“, a ne: „Hajde, jer možeš uspjeti sam sa sobom!“

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad