Foto: Shutterstock
Nakon uvodnih pozdrava i dobrodošlice iskazane članovima Međunarodne talijansko-latinoameričke organizacije, koje je jutros primio u audijenciju, Sveti Otac se ispričao zbog kašnjenja te im se potom obratio prigodnim govorom
U Konvenciji utemeljenja vaše Organizacije, izraženi su njezini ciljevi, uključujući i promicanje razvoja i koordinacije, kao i utvrđivanje mogućnosti međusobnoga pomaganja i zajedničkoga djelovanja, među zemljama članicama (čl usp. 1). Pred takvom zadaćom želim naglasiti tri vidika koji mi se, u ovom trenutku, čine važnima – kazao je papa Franjo.
Potencijali zemalja Latinske Amerike
Prije svega potrebno je utvrditi potencijale. Zemlje Latinske Amerike su bogate poviješću, kulturom, prirodnim resursima; i njihovi su narodi „dobri” i solidarni; što je pokazano tijekom nedavnih prirodnih katastrofa, koliko su pomogli jedni drugima, dajući tako primjer čitavoj međunarodnoj zajednici – smatra Papa.
Sve su te društvene vrijednosti prisutne, ali treba ih cijeniti i poboljšavati. Unatoč ovim dobrima Kontinenta, trenutačna ekonomska i društvena kriza utjecala je na populaciju i pridonijela povećanju siromaštva, nezaposlenosti, društvenoj nejednakosti, kao i iskorištavanju i zlostavljanju našega zajedničkog doma. I to se događa na razini koja se prije deset godina nije mogla ni zamisliti. Suočeni s takvim stanjem potrebno je izvršiti analizu koja bi u obzir uzela stvarno stanje konkretnih osoba, stvarnost našeg naroda – rekao je Sveti Otac (usp. Laudato si, 144). To će nam pomoći da shvatimo stvarne potrebe, kao i da cijenimo bogatstvo koje svaka osoba i svaki narod nose u sebi.
Potrebno je koordinirati napore da se dođe do konkretnih odgovora
Drugo što je potrebno jest koordinacija napora kako bi se došlo do konkretnih odgovora i zadovoljili zahtjevi i potrebe naših sinova i kćeri. Koordinirati ne znači prepustiti da se time bave drugi, a da na kraju mi samo odobrimo; umjesto toga to uključuje mnogo vremena i truda; to je skriveni rad, koji nije na cijeni, ali je potreban. Pred globaliziranim i sve složenijim svijetom, Latinska Amerika treba udružiti napore kako bi se suočila s pojavom iseljavanja; a mnogi od uzroka iseljavanja, su mogli odavno biti riješeni, ali nikada nije kasno – potaknuo je Sveti Otac (usp. Govor Diplomatskom zboru, akreditiranom pri Svetoj Stolici, 11. siječnja 2016.).
Iseljavanja je uvijek bilo, ali je u posljednjih nekoliko godina povećano na do sada neviđeni način. Naš narod, pritisnut potrebom, ide u potragu za „novim utočištem”, gdje bi pronašao veću stabilnost i posao koji osigurava dostojanstvenije življenje. No, u ovom istraživanju, mnogi ljudi pate zbog kršenja njihovih prava; mnoga djeca i mladi ljudi postaju žrtve trgovine ljudima i iskorištavanja, ili upadaju u mreže kriminala i organiziranog nasilja – objasnio je papa Franjo.
Iseljavanje – ‘drama podijeljenosti’
Iseljavanje je drama podijeljenosti: podijeljenost obitelji, djeca se odvajaju od roditelja, udaljuju se od svoje domovine, a i same vlade i države se dijele pred tom stvarnošću. Potrebna nam je zajednička politika suradnje, u borbi protiv ove pojave. Nije riječ o tome da se nađu krivci i izbjegne odgovornost, nego smo svi pozvani na koordinirano i povezano djelovanje – uvjerava Papa.
Konačno, treći vidik je promicanje. Među brojnim akcijama koje bi se mogle poduzeti, mislim da na površinu izbija važnost promicanja kulture dijaloga. Neke zemlje politički, društveno i gospodarski gledano, prolaze kroz teška vremena. Građani s manje resursa, prvi su koji primjećuju korupciju među različitim društvenim slojevima i nepravedne raspodjele dobara. Znam da se mnoge zemlje bore za postizanje pravednijega društva i promicanjem kulture zakonitosti. Promicanje političkoga dijaloga je bitno, bilo među različitim članicama ove udruge, bilo sa zemljama drugih kontinenata, posebno europskima, po vezama koje ih ujedinjuju – rekao je Papa.
Suradnja i dijalog ključni su instrumenti solidarnosti u postizanju mira
U toj suradnji i u tom dijalogu nalazi se diplomacija, kao ključni instrument solidarnosti, u postizanju mira (ibid.). Dijalog je neophodan; ali ne i „dijalog gluhih”! Traži se stav prijemčivosti koji bi prihvatio prijedloge i podijelio težnje. Sposobnost slušanja. To je međusobna razmjena povjerenja, znajući da je s druge strane brat s rukom ispruženom da pomogne, koji želi dobrobit obiju strana te želi ojačati bratske i prijateljske veze i napredovati na putu pravednosti i mira.
Potičem vas u opredjeljenju za opće dobro na našem američkom kontinentu, a neka suradnja među svima pridonese izgradnji humanijega i pravednijeg svijeta – poželio je na koncu svojega govora Sveti Otac.
Izvor: Vatikanski radio
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
