Foto: Screenshot

SKACpodcast ugostio je župnika Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata, dobro nam znanog patera Tomislava Rukavinu. Pater Rukavina objasnio je svrhovitost posta, askeze i odricanja i kako pripremiti dušu i tijelo za blagdan Uskrsa.

Zašto se odričemo?

„Bog daje posebne milosti za velike blagdane. Đavao tada nastoji napastovati ljude kako bi im to ukrao. Zato se dogodi kad na primjer idemo na Uskršnju misu da se kući svi dobro posvađamo. Đavlu je jako važno da dođemo rasuti na misu kako ne bismo mogli primijetiti što nam Bog to tamo daje. Rasipanje se događa zbog našeg egoizma koje nastoji preživjeti. Svaka nesloboda na tom području znači da na tom mjestu ne mogu primiti dar koji mi Bog daje jer mi narav nije spremna. Pokora je jedan od načina na koji čovjek priprema, umrtvljuje sebe da bi mogao primiti ono što mu Bog daje. “

Koju pokoru odabrati?

„Čovjek pokušava osvojiti Boga. To se rađa od krivnje – ako sam kriv moram se opravdati. Što je tu problem? Što sam neprestano u odnosu sa zlom. To nije pokajanje, to je oholost. Netko svake godine u korizmi drži post koji je jako ozbiljan, ali na liturgiju nije došao 20 godina. Ili posti,  čini pokoru, a nakon 40 dana vraća se na stari način života. Dakle, tog čovjeka pokora nije promijenila već je učvrstila njegovo samo-otkupljenje. To nema veze s kršćanstvom.“

„Korizmu ne treba započeti Pepelnicom. Trebalo bi je započeti dva, tri tjedna ranije. Trebali bismo u molitvi polako ići i približavati se tom danu i gledati najmanje sitnice (ne kažem sve) koje nam rade nered i početi ih promatrati i nositi ih u molitvu. Čovjek će na određen način shvatiti čega bi se trebao odreći u korizmi.“

„Đavao sitnicama navlači na grijeh“, napominje pater Rukavina te objašnjava unutarnju i izvanjsku pokoru pri čemu izvanjska pokora služi nutarnjoj.

Cijeli, iznimno zanimljiv razgovor s paterom Rukavinom u kojem još objašnjava što je prava pokora, što činiti kada nam postane teško…. poslušajte u videu u nastavku:

Book.hr