VIDEO NAUČI KOMUNICIRATI Evo kako zaštititi obitelj od verbalnog nasilja To je jedno od najčešćih oblika nasilja - u obitelji, među ljudima, odnosno u društvu... To je dio mentaliteta, dio nasljedstva... Svaki dan trebamo pripaziti na tri stvarnosti u ispitu savijesti, govori otac Viktor Grbeš, karmelićanin i vojni kapelan HV-a. Te tri stvarnosti su područje odgovornosti, područje osjećaja i područje razlučivanja duhovnog od duševnog

Foto: Pixabay

Područje odgovornosti. Volja Božja je naš mir. Taj mir je povezan s odgovornošću koji čovjek ima – prema sebi, prema Bogu i prema bližnjima. Ako pazimo samo na svoj dio odgovornosti, imamo mir u duši. Kad prelazimo i ulazimo u odgovornost drugih ljudi, gubimo mir. Mir je znak da imamo povjerenje u Boga i da Mu prepuštamo njegov dio odgovornosti da upravlja ovim svijetom.

Područje osjećaja. Ljutnja se javlja zbog nemoći. Bog od nas redovito ne traži da mijenjamo situacije, ljude koje ne možemo promijeniti. Bog je tu realan, ali mi nismo. Treba procijeniti situaciju, što trebam, a što ne trebam – preuzimam li odgovornost druge osobe.

Drugi korijen ljutnje je pretpostavka. Tu je potrebno razvijati umijeće komunikacije razgovorom o činjenicama, dopustiti drugome da se izrazi.

Subjektivnost. Znati govoriti o sebi, a ne o drugome – govor o drugome je zmijski govor, oblik nasilja… Zato se fokusiramo na govor o sebi (…ja tako vidim…)

Pojedine situacije mogu aktivirati našu bolnu prošlost koja nije ozdravljena… Kada reagiramo preburno, u velikoj tuzi, strahu… znači da dolazi iz prošlosti i čeka da se pobrine za sebe, jer nas nitko ne može voljeti umjesto nas samih, to je naša odgovornost. Naučiti prihvaćati sebe u svim stanjima, ljubiti se onako kako nas Bog ljubi.

Treće područje je područje razlikovanja duhovnog od duševnog pristupa. Kada se kvalitetno bavimo sobom, svojom nutrinom koja dolazi iz prošlosti, mi postižemo mir kroz desetak minuta. Naša se duša smiri. No, ako se u tom procesu sabiranja i proživljavanja vlastitih emocija dogodi nešto suprotno – ljutnja, bijes, žestina, destruktivnost, revolt, beznađe, očaj, malodušnost, slutnja da će mi se nešto loše dogoditi… Tada, vrlo vjerojatno, možemo pretpostaviti da se radi o duhovnom dijelu borbe gdje se zlo nalijepi na našu ranu iz djetinjstva, na našu problematiku neriješenih odnosa u djetinjstvu i tada nam zlo sugerira i imputira svoje misli i svoje osjećanje na nas – prisilne misli, koje mogu prijeći i u prisilne radnje.

Otac Viktor nadalje navodi kako se oduprijeti ovim mislima… Preporučamo vam poslušati predavanje u cijelosti, pa i nekoliko puta jer je predavanje sadržajno, a tema jako važna.

Book.hr