Foto: Screenshot
Anamarija, 24-godišnja djevojka iz Donjeg Miholjca podijelila je s fra Stjepanom Brčinom svoje predivno svjedočanstvo o oslobađanju od duha zavođenja.
Zbog svega što je Bog učinio za nju, za hvala Mu i blagoslov, spremno je podijelila svoje iskustvo u nadi da će brojne dotaknuti, da će biti poticaj i ohrabrenje mnogim djevojkama.
Problemi s ocem
Anamarija dolazi iz skromne slavonske, katoličke obitelji sa šestero djece. Išli su redovito na nedjeljne svete mise. Majka je bila ta koja ih je poticala, a otac je stajao po strani.
Kako je rasla udaljavala se od Isusa.
Njezin otac je dosta pio, ponekad i bio nasilan prema majci i njoj, a kako je bila jedina djevojka među četiri brata, doživljavala je to osobno. Često je štitila majku suprotstavljajući se ocu. Odnos s ocem bio je loš… Vrlo mlada osjećala je potrebu za ljubavlju, prihvaćenosti, željela je zagrljaj od oca, razgovor s majkom…
Već u osmom razredu osnovne škole suočila se s problemom bludnosti, pornografijom, a u srednjoj školi i s prvim spolnim odnosom. Tu je tražila prihvaćanje… Uvijek se natjecala s drugim curama, vidjela je u njima konkurenciju. Svu tugu koju je imala i želju za prihvaćanjem tražila je u muškarcima.
Imala je četverogodišnju vezu koja je bila sve samo ne ljubav. Tu je krenulo s lažima, prijevarama, krađama…
Kako je rasla kroz srednju školu, nije bila sretna, ništa je nije ispunjavalo, bilo joj bitno da promijeni što više muškaraca, da se dokazuje… jer je mislila da samo tako vrijedi. Ipak, kad bi bila sama, obuzela bi ju samo tuga… No, i u tim situacijama, uvijek je mislila da ima nešto više, da vrijedi više, ali nije znala kako.
Bijeg u Dubrovnik
Za vrijeme faksa, prekinula je tu dugogodišnju vezu i odselila se u Dubrovnik bježeći od svega. Stidjela se same sebe. Mislila je da će joj biti bolje, da će se promijeniti… No, došavši tamo, bilo je sve gore, još veći blud, još veći problemi. Njezin dan je započinjao masturbacijom. Počela je još dublje tonuti u grijeh bluda, alkohola, lakih droga… Bila je i s oženjenim muškarcima… Privlačilo ju je to, mislila je da će tako biti vrjednija.
Kad bi ostala sama, osjećala je krivnju, tugu i nije znala kako van iz svega.
Cijelo to vrijeme, redovito je išla na svetu misu, ispovijedala se jednom u godinu dana. Nije shvaćala vrijednost, svetinju Tijela Kristova…
Vapaj Bogu
Kaže, patila je od prisilnih misli, imala je duh zavodništva. Često bi hodala ulicom i svjesno zavodila muškarce… Jedne večeri probudila se u takvom strahu, znala je da ima takav problem, a nije ga imala s kim podijeliti. Zavapila je Bogu: „Ne želim to biti. Hoću da ti nešto promijeniš.“ Pustila je Krunicu Božanskog milosrđa, s mirom je molila Boga da bude milosrdan prema njoj i svima koji rade što i ona…
Ubrzo je otišla u Zagreb.
O svemu tome, njezinom nemiru i bijedi, nitko ništa nije znao, ni obitelj ni prijatelji. Kad je došla u Zagreb htjela je početi iz početka. Kako je živjela na Jarunu, otišla je jedne nedjelje na Svetu misu u Mati slobode. Kaže, taj osjećaj nikad neće zaboraviti, tisuće mladih, momke i cure sretni, pjevaju Gospodinu… Nikad se nije susrela s tim – da vidi momka koji moli i kleči… Krenula je svaki dan na misu, potom i na vjeronauk kod don Damira Stojića. Shvatila je na jednoj katehezi da se nikad nije valjano ispovijedala. Bilo ju je stid, kako će reći da ima problem s masturbacijom, bludnošću…
Oslobođena
Bila je božićna ispovijed. Trajala je sat vremena. Kaže, don Damir je vidio potrebu i izvukao je iz nje sve ono što nije mogla reći… Nakon te ispovijedi bila je sretna, obuzeo je mir. Ispovijedati se počela svaki tjedan. Tu je pronašla snagu…
Cijelo svjedočanstvo, borbe s kojima se Anamarija suočila nakon što je predala život Isusu, poslušajte u nastavku:
Preporučamo:
Bog daje svoj lijek ranjenom čovjeku našeg vremena. Neka On probudi nadu onima koji su je izgubili. On može potpuno izmijeniti svaku situaciju. Neka Gospodin iscijeli rane onih koji će čitati ovu knjigu, kako bi oni mogli na istom putu pomoći drugima, jer onaj koga je Gospodin iscijelio, najbolje može i zna pomoći drugom u sličnoj situaciji (sestra Biserka)
„Lijek ranjenom čovjeku našega vremena”, autorice s. Biserke Jagunić.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
