Foto: Shutterstock

Mt 5, 17-37

Rečeno je starima… a ja vam kažem.

»I sada je isto mjesto i vrijeme. Naroda je još više. U kutu pokraj jedne staze, kao da bi htio čuti, ali ne pobuditi odvratnost u mnoštvu, nalazi se jedan Rimljanin. Prepoznajem ga po kratkoj haljini i različitom ogrtaču. Opet su tu Stjepan i Herma.

Ja ne mijenjam ni jednog slovca ‘Zakona’. A tko ga je dao uz munje na Sinaju? Svevišnji. Tko je Svevišnji? ‘Bog jedan i trojstven’. Odakle ga je uzeo? Iz svoje ‘Misli’…

A Isus ide polako na svoje mjesto i nastavlja govoriti:

„Po onome što sam vam rekao jučer ne smijete misliti da sam došao ukinuti Zakon. Ne. Samo zato jer sam Čovjek i razumijem čovjekove slabosti, htio sam vas ohrabriti da ga slijedite upirući svoje duhovno oko ne u crni bezdan, nego u svijetli bezdan. Jer, ako strah od kazne može obuzdati tri desetine puta, sigurnost nagrade potakne sedam desetina puta. Zato, pouzdanje pomaže više nego strah. I hoću da imate potpuno, sigurno pouzdanje kako biste mogli vršiti ne sedam desetina dobra, nego svih deset dijelova i postići tu presvetu nagradu nebesku.

Ja ne mijenjam ni jednog slovca ‘Zakona’. A tko ga je dao uz munje na Sinaju? Svevišnji. Tko je Svevišnji? ‘Bog jedan i trojstven’. Odakle ga je uzeo? Iz svoje ‘Misli’. Kako ga je dao? Po svojoj ‘Riječi’. Zašto ga je dao? Zbog svoje ‘Ljubavi’.

‘Ja’ mogu sve, mogu upotpuniti Zakon, učiniti ga potpuno ‘Božanskim’, ne kakvim su ga učinili ljudi, koji ga kroz stoljeća nisu učinili potpunim nego samo nerazumljivim, neispunjivim jer su…

Vidite, dakle, da je ‘Trojstvo’ bilo prisutno. I ‘Riječ’, poslušna kao i uvijek ‘Misao’ i ‘Ljubav’, govorila je u ime ‘Misli’ i u ime ‘Ljubavi’. Bih li mogao opovrći ‘sama Sebe’? Ne bih mogao. Ali, zato jer ‘Ja’ mogu sve, mogu upotpuniti Zakon, učiniti ga potpuno ‘Božanskim’, ne kakvim su ga učinili ljudi, koji ga kroz stoljeća nisu učinili potpunim nego samo nerazumljivim, neispunjivim jer su slagali na nj zakone i zapovijedi, zapovijedi i zakone, uzete iz svoje misli, prema svojoj koristi i svu tu gomilu bacali da zaspu kamenjem i uguše, da zakopaju i učine neplodnim ‘Presveti Zakon’ dan od ‘Boga’. Može li preživjeti biljka ako je uvijek prekrivaju lavine, razvaline i poplave? Ne može. Biljka ugine. ‘Zakon’ je mrtav u mnogim srcima, ugušen lavinama premnogih nadogradnji. ‘Ja’ sam došao da ih sve uklonim i iskopavši ‘Zakon’, uskrisivši ‘Zakon’, činim da bude ne više ‘zakon’, nego ‘kralj’.

Onaj koji zakon usvoji takva kakva vam ga ‘Ja’ darujem, za trenutak je kralj, jer se uzdigao do ‘Savršenoga’ jer nije bio samo poslušan, nego junak, to znači ‘Svet’; jer (svetost – je…

Kraljevi proglašuju zakone. Zakoni su djelo kraljeva, ali nisu veći od kraljeva. Ja naprotiv od ‘Zakona’ činim ‘kralja’: upotpunjujem ga, krunim ga stavljajući na njegov vrhunac vijenac ‘Evanđeoskih savjeta’. Prije je bio zapovijed. Sada je više od zapovijedi. Prije je bio ono nužno. Sada je više od nužnoga. Sada je ‘Savršenstvo’. Onaj koji ga usvoji takva kakva vam ga ‘Ja’ darujem, za trenutak je kralj, jer se uzdigao do ‘Savršenoga’ jer nije bio samo poslušan, nego junak, to znači ‘Svet’; jer (svetost – je skup kreposti razvijenih do najvišeg stupnja do kojega stvorenje može doći, kreposti junački ljubljenih i opsluživanih s potpunim odricanjem od svake težnje i ljudskog procjenjivanja bilo koje stvari.)

Zjenice njegova srca stalno su uprte u ‘Presveti Sjaj’, tj. u ‘Boga’, a u ‘Njemu’, jer je u ‘Bogu sve’, vidi gdje su braća uznemirena, te pružaju ruke moleći

Mogao bih reći da je ‘svetac’ onaj kome ljubav i želja priječe da vidi bilo što drugo što nije Bog. Budući da nije rastresen zbog gledanja nižih stvari, zjenice njegova srca stalno su uprte u ‘Presveti Sjaj’, tj. u ‘Boga’, a u ‘Njemu’, jer je u ‘Bogu sve’, vidi gdje su braća uznemirena, te pružaju ruke moleći. I ne rastavljajući svojih očiju od Boga svetac otvara svoje srce braći koja mole. Protiv tijela, protiv bogatstva, protiv udobnosti, on diže svoj ideal: služiti. Je li svetac siromašan? Manje vrijedan? Ne. Postigao je toliko da ima pravu ‘mudrost’ i ‘bogatstvo’. Zato ima sve. I ne osjeća napora, jer ako je istina da je neprestani stvaralac, istina je i to da je neprestano hranjen. Jer, ako je istina da razumije bol svijeta, istina je, također, da se hrani nebeskom radošću. Hrani se Bogom, u Bogu se raduje. On je ‘stvorenje’ koje je shvatilo smisao života.

Tko je u Kraljevstvu najmanji, a tko najveći

Kako vidite, ‘Ja’ ne mijenjam i ne osakaćujem ‘Zakon’, isto tako ga ni ne kvarim nadgradnjama od ljudskih teorija koje vriju. Ali, ga upotpunjujem. On je ono što jest i takav će biti do posljednjeg, dana, bez izmjene jedne riječi i bez uklanjanja ijedne zapovijedi. Ali, je okrunjen savršenim. Da bi se zadobilo spasenje, dovoljno je prihvatiti ga onako kako je bio dan. Da bi se zadobilo neposredno jedinstvo s Bogom, treba ga proživljavati kako ga Ja savjetujem. Ali, budući da su ‘heroji’ (sveci) iznimka, govorit ću za obične duše, za mnoštvo duša, kako se ne bi reklo da zbog želje za savršenim ne objavljujem ono nužno. Ipak, od ovoga što kažem pamtite dobro ovo: onaj koji sebi dopušta kršiti jednu od ovih najmanjih zapovijedi, bit će držan najmanjim u ‘Kraljevstvu nebeskom’. A onaj koji navede druge da ih krše, bit će držan najmanjim zbog sebe i zbog onoga koga je naveo na kršenje. Dok će onaj koji životom i djelima, još više nego riječju, navede druge na poslušnost, biti velik u ‘Kraljevstvu nebeskom’ i njegova će se veličina povećati zbog svakoga onog kojeg navede na slušanje i posvećenje.

‘Ja’ ne mogu lagati premda će mi istina koju ću sada reći pribaviti neprijatelja…

Znam da će jeziku mnogih biti trpko ovo što ću sada reći. Ali, ‘Ja’ ne mogu lagati premda će mi istina koju ću sada reći pribaviti neprijatelja. Uistinu vam kažem: ako se vaša ‘pravednost’ ne preporodi, u potpunom odricanju ‘siromašne pravednosti’, nepravedno tako nazvane, kojoj su vas naučili pismoznanci i farizeji; ako ne budete mnogo i uistinu, pravedniji od farizeja i pismoznanaca, koji misle da su ‘pravedni’ zato jer umnožavaju formule, ali bez prave promjene duša, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Čuvajte se ‘krivih proroka i učitelja zablude’. Oni dolaze k vama u ‘janjećoj haljini’, a vuci su grabežljivi; dolaze u ‘haljini svetosti’, a ismjehivači su Božji, kažu da ljube ‘istinu’, a hrane se lažima. Proučavajte ih prije negoli pođete za njima.

Čovjek ima jezik i njime govori, ima oči i njima gleda, ima ruke i njima daje znak. Ali, ima i nešto drugo što s više istine svjedoči o njegovom pravoj biti: ima svoja djela. Što mislite da znači ‘par ruku sklopljenih na molitvu’ ako je čovjek potom lupež i razvratnik? I što su dva oka koja se prevrću na sve strane htijući se učiniti nadahnutima, ako se zatim, kad prestane vrijeme komedije, znaju uprijeti, i te kako pohlepno, u ženu radi bludnosti ili u neprijatelja radi ubojstva? I što mislite da je jezik koji zna zviždati lažnu pjesmu pohvala i zavoditi svojim medenim riječima, a onda vas iza vaših leđa kleveće i spreman je krivo se zakleti samo da vas prikaže kao ljude koji zaslužuju prezir? Što je ‘jezik’ koji izgovara duge licemjerne molitve, a onda brzo ubija dobar glas bližnjega ili zavodi njegovu dobronamjernost? Odvratnost je! Odvratnost su lažne oči i ruke. Ali, djela čovjekova, prava djela, ili pravi način njegova ponašanja u obitelji, u trgovini, prema bližnjemu i prema slugama, evo, što ta djela svjedoče: ‘Taj je sluga Gospodinov’. Jer, su ‘sveta djela’ plod ‘prave vjere’.

Dobro stablo ne daje zla roda, niti zlo stablo daje dobra roda. Mogu li vam ove bodljikave kupine ikada dati slasno grožđe? A na tim još šiljatijim bodljama mogu li vam dozrijevati mekane smokve? Ne, nego biste, uistinu, na prvima nabrali malo i to trpkih plodova, a od ovih cvjetova koji su trnoviti premda su još cvjetovi, nastat će plodovi koji se ne mogu jesti. Čovjek koji nije pravednik moći će pobuditi poštovanje izgledom, ali samo njime. I onaj pernati badalj izgleda čuperak od tankih srebrnih niti koje je rosa ukrasila dijamantima. Ali, ako ga neoprezno dotaknete, vidjet ćete da nije čuperak nego kita žalaca, čovjeku mučnih, a škodljivih ovcama; zato ga pastiri čupaju sa svojih pašnjaka i bacaju u vatru koju noću pale da bude uništen tako, te se ni sjeme ne spasi. Ispravna i oprezna mjera. Ja vam ne kažem: ‘Ubijte krive proroke i licemjerne vjernike’. Naprotiv, kažem vam: ‘Ostavite Bogu taj zadatak’. Ali, vam kažem: ‘Budite oprezni, udaljite se od njih da se ne otrujete njihovim sokovima’.

Jučer sam rekao kako treba ljubiti Boga. Sada se zadržavam na tome kako treba ljubiti bližnjega.

Ne mislite: ‘Ovaj moj bližnji je gramzljivac, nego mislite milostivo: ‘Ovaj moj siromašni brat je potreban’, pa mu dajte i haljinu ako vam je već uzeo plašt. Vama će Bog to naplatiti…

Jednom je bilo rečeno: ‘Ljubi svoga prijatelja, a mrzi svoga neprijatelja’. Ne. Ne tako. To je dobro za vremena u kojima čovjek nije imao okrepe Božjega smiješka. Ali, sada dolaze nova vremena, vremena u kojima Bog toliko ljubi čovjeka, te mu šalje svoju ‘Riječ’ da ga otkupi. Sada, ‘Riječ’ govori. I već je to ‘Milost’ koja se izlijeva. Zatim, će ‘Riječ’ dovršiti ‘Žrtvu mira i otkupljenja’, pa ne samo da će ‘Milost’ biti izlivena nego će biti dana svakoj duši koja vjeruje u Krista. Zato treba uzdići ‘ljubav prema bližnjemu’ do ‘savršenosti’ koja prijatelja izjednačuje s neprijateljem.

Kleveću li vas? Ljubite i opraštajte. Udaraju li vas? Ljubite i pružite drugi obraz onome koji vas udara, misleći da je bolje da se srdžba iskali na vama koji znate podnositi negoli na nekom drugom koji bi se osvetio za uvredu. Jeste li pokradeni? Ne mislite: ‘Ovaj moj bližnji je gramzljivac, nego mislite milostivo: ‘Ovaj moj siromašni brat je potreban’, pa mu dajte i haljinu ako vam je već uzeo plašt. Onemogućit ćete mu da izvrši dvostruku krađu, jer mu više neće biti potrebno da nekome drugome ukrade haljinu. Vi kažete: ‘Ali, to bi mogla biti mana, a ne potreba’. Pa, dobro, ipak, dajte. Vama će Bog to naplatiti, a opaki će ispaštati. Ali kad grješnik mnogo puta, a to doziva u pamet ono što sam jučer rekao o krotkosti, vidi da se s njime tako postupa, tada nestane iz njegova srca njegove mane, on se oslobodi i dođe do toga da popravi krađu, vrativši što je ukrao.

Kad bi bogataši stvarno bili siromašni duhom, ne bi bilo mučnih društvenih nejednakosti, koje su uzrok tolikih ljudskih i nadljudskih nesreća. Uvijek mislite…

Budite velikodušni s onima koji su pošteniji, pa vas mole za ono što im treba mjesto da vam to ukradu. Kad bi bogataši stvarno bili siromašni duhom, kako sam jučer učio, ne bi bilo mučnih društvenih nejednakosti, koje su uzrok tolikih ljudskih i nadljudskih nesreća. Uvijek mislite: ‘Kako bi na mene djelovalo kad bi mi se odbila molba za pomoć, da sam ja u potrebi?’ – pa radite prema odgovoru svojeg Ja. Činite drugima što biste htjeli da je učinjeno vama, a ne činite drugima što ne biste htjeli da je učinjeno vama.

Stara riječ: ‘Oko za oko zub za zub’ – koje nema u deset zapovijedi, nego koja je bila stavljena – jer je čovjek bez milosti takva zvijer da ne može razumjeti nego samo osvetu, dokinuta je; ta je svakako dokinuta novom riječi: ‘Ljubi onoga koji te mrzi, moli za onoga koji te progoni, opravdaj onoga koji te kleveće, blagoslivljaj onoga koji te proklinje, čini dobro onome koji te oštećuje, budi miroljubiv sa svadljivcem, podnosi onoga koji ti je dosadan, rado pomozi onome tko se tebi utječe i ne bavi se lihvom, ne kritiziraj, ne sudi’. Vi ne znate uzroke ljudskih postupaka. Budite velikodušni u svim vrstama pomoći, budite milosrdni. Što više dajete, više će vam se dati i mjeru punu i nabijenu istrest će Bog u krilo onome koji je bio velikodušan. Neće vam Bog dati samo za ono što ste dali, nego više i još više.

Vi ljubite slično kao Bog i ljubite iz poštovanja prema Bogu, koji je stvoritelj i onih koji su vam neprijatelji ili manje ljubazni s vama. Hoću da u vama bude…

Nastojte ljubiti i biti ljubljeni. Svađe koštaju više od prijateljske nagodbe, a ljubaznost je poput meda čiji okus dugo ostaje na jeziku.

Ljubite, ljubite! Ljubite prijatelje i neprijatelje, da budete slični svome Ocu koji daje da kiša pada dobrima i zlima i koji čini da sunce sja pravednima i nepravednima, a pridržava sebi da daje vječno sunce i rosu, a paklenu vatru i tuču kada dobri budu izabrani kao izvrsno klasje među snopovima ljetine. Nije dovoljno ljubiti one koji vas ljube i od kojih se nadate da će vam uzvratiti. To nije zasluga: to je radost, pa to znaju činiti i ljudi koji su po naravi čestiti. To čine i carinici, pa i pogani. Nego, vi ljubite slično kao Bog i ljubite iz poštovanja prema Bogu, koji je stvoritelj i onih koji su vam neprijatelji ili manje ljubazni s vama. Hoću da u vama bude ‘savršena ljubav’ i zato vam kažem: ‘Budite savršeni kao što je savršen vaš ‘Otac’ koji je na nebesima’.

Uzalud je prinositi darove na oltar, ako prije nismo žrtvovali u svom srcu ‘mržnju’ iz ljubavi prema Bogu i dok se nije izvršio presveti obred opraštanja

Tako je velika ‘zapovijed ljubavi prema bližnjemu’, usavršujte ‘zapovijedi ljubavi prema bližnjemu’, da vam Ja više ne kažem kako je bilo rečeno: ‘Ne ubijte’, jer će ljudi osuditi onoga koji ubije. Nego, vam kažem: ‘Ne ljutite se’, jer je nad vama viši sud koji uračunava i nematerijalna djela. Onoga koji uvrijedi brata osudit će Sinedrij. Ali, onoga koji bude s bratom postupao kao s luđakom i zato ga ošteti, osudit će Bog. Uzalud je prinositi darove na oltar, ako prije nismo žrtvovali u svom srcu ‘mržnju’ iz ljubavi prema Bogu i dok se nije izvršio presveti obred opraštanja.

Zato ako se sjetiš, kad hoćeš prinijeti Bogu dar, da si pogriješio protiv svoga brata ili da u sebi gajiš mržnju zbog neke njegove krivnje, ostavi svoj dar pred oltarom, najprije žrtvuj svoje ‘samoljublje’ pomirivši se sa svojim bratom, a onda dođi k oltaru i tada će biti ‘sveta’, samo tada, tvoja žrtva. Dobra nagodba je uvijek najbolji posao. Nesiguran je ‘čovjekov sud’ i tko mu tvrdoglavo prkosi, mogao bi izgubiti parnicu i biti prisiljen da plati protivniku do posljednjeg novčića ili da čami u tamnici.

Podigni oči k Bogu u svemu

U svim stvarima podignite oči k Bogu. Pitajte se govoreći: ‘Imam li ja pravo činiti ono što Bog ne čini sa mnom?’ Jer, Bog nije tako neumoljiv i uporan kao što ste vi. Jao vama, kad bi bio takav! Ni jedan se ne bi spasio.

To razmišljanje neka vas navede na blage, ponizne i samilosne osjećaje. A onda vam neće uzmanjkati, ovdje i u drugom životu, nagrada Božja. Ovdje, preda mnom, nalazi se i jedan koji me mrzi i koji se ne usuđuje reći mi: ‘Izliječi me’, jer zna da ‘Ja’ poznam njegove misli. Ali, Ja kažem: ‘Neka bude ono što želiš. I onako kako ti padaju ljuske s očiju, tako ti pala sa srca mržnja i tama’. Idite svi s mojim mirom. Sutra ću vam opet govoriti.“

„Oči su ozdravile. Duša nije. Ne može, jer je puna mržnje.“

Mnoštvo se polako razilazi, čekajući možda koji povik zbog čuda, ali taj ne dolazi. I apostoli i oni koji su duže vremena učenici, koji ostaju na brdu, pitaju:

„Tko je to bio? Zar, možda nije ozdravio?“ i navaljuju na Učitelja koji je ostao na nogama, prekriženih ruku, gledajući narod koji silazi. Ali, Isus najprije ne odgovara. Zatim, kaže:

„Oči su ozdravile. Duša nije. Ne može, jer je puna mržnje.“

„Ali tko je taj? Možda onaj Rimljanin?“

„Ne. Jedan nesretnik.“

„Ali, zašto si ga onda Izliječio?“ pita Petar.

„Zar bih morao gromom ošinuti sve slične njemu?“

„Gospodine… znam da Ti nećeš da kažem ‘da’ i zato ne kažem… ali, tako mislim… a to je ‘Isto’…“

„Isto je, Šimune Jonin. Ali, znaj da onda… Oh, koliko srdaca punih ljuski mržnje oko Mene! Dođi. Idimo upravo onamo na vrh, da s visoka gledamo naše lijepo ‘galilejsko more’. Ja i ti sami.“«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com